Gnjev i žalost možemo postepeno suzbijati ili makar držati pod kontrolom, ali možemo ih i uzgajati tako da nam baš svaki dan bude gori od onog prethodnog.
Već sam više puta naglašavao kako zdrava prehrana i umjerena fizička aktivnost nisu dovoljni za ono što inače zovemo zdravim životom. Količina stresa u svakodnevici je ono što može presudno utjecati na količinu zdravlja i bolesti u vašem životu.
Da, stres. Čarobna riječ, koju (pre)često zanemarujemo, ali koja nam (pre)često truje život. Netko je rekao da je stres nevidljiv, ali nas itekako vidljivo masakrira.
Netko drugi će reći da se stres ne može izbjeći (ti isti obično kažu da nam je ionako sve unaprijed suđeno), pa mu se možemo samo (u najbolju ruku) prilagoditi.
Kakogod, prevelika stresna aktivnost znači hormonski kaos, koji će se samo stupnjevati, ovisno o količini kriznih događanja kojima ste trenutno izloženi. Veći kaos = veća mogućnost da neka lokacija u tijelu počne otkazivati, čak i ako ste godinama bili savršeno zdravi.
Stresna događanja možemo podijeliti po nekakvom intenzitetu. Narodnim jezikom, koliko nas nešto može zdrmati. Nije kod svih osoba baš isto, ali okvirna klasifikacija nekih stresnih događanja izgledala bi ovako (poredak je od najvećeg stresa prema onim manjim): smrt bračnog partnera, razvod, smrt bliže rodbine, povreda ili bolest, otkaz na poslu, umirovljenje, hipoteka, loši odnosi s rodbinom, problemi s nadređenim, preseljenje, promjena prehrambenih navika, manji zakonski prekršaji. Ono iz prvog dijela popisa je pogotovo destruktivno. Iako na puno toga i nemamo neki odlučni utjecaj, na količinu pripadajuće štete svakako imamo.
Gro toga se može svrstati u šok, gnjev ili žalost. Šok je iznenadni i nepredviđeni nastup nečega, čemu se nismo nadali. Obično iz loše sfere. Iznenadna navala adrenalina, kada misli polude, a vlak iskače iz tračnica uhodanog života. Nemogućnost normalnog rasuđivanja i neprepoznatljivo ponašanje sigurni su znaci da strelice šoka pogađaju i bole. Ali, količinu bola trebate nivelirati sami. Ponavljam, sami, a ne tablete.
Dakle, nakon šoka slijede sreća (rjeđe), gnjev ili žalost. Gnjev i žalost možemo postepeno suzbijati ili makar držati pod kontrolom, ali možemo ih i uzgajati tako da nam baš svaki dan bude gori od onog prethodnog. To je onaj osjećaj kada mrzite jutro i večer, a bojite se noći. Zid na sve strane, svuda grobovi, bolesti i neprijatelji. Neki ljudi žaluju godinama ili mrze stoljećima. Opsjednutost najcrnjim mislima nameću si sami ili im nameće okolina. Ali uz gnjev i žalost, koji nikada ne prestaju, ne možete normalno živjeti. Time nikome ne pomažete, ali sebi sasvim sigurno odmažete. Beskrajna žalost i gnjev ne smiju postati svrhom života. Jer to je život koji faktički ne postoji. Želite se samokažnjavati ili živjeti? Znate, na sve probleme, ma kako veliki bili, može se utjecati, ali samo ako volja postoji. Izostanak volje je znak slabosti, što treba uočiti prije nego postane prekasno.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
