Prije godinu dana pomoć je potražila djevojka stara tek 23 godine. Njena strast bilo je i ostalo trčanje. Počela je samostalno na jednoj traci u teretani, da bi s vremenom nastavila i na otvorenom. Želja joj je bila otrčati maraton, te se o pripremama za njega savjetovala sa poznatim trenerom, koji je i sastavio program u tu svrhu. Malo potom pojavila se bolnost u donjem dijelu leđa. Ubrzo potom dijagnosticirana je tzv. stress fraktura sakruma (krstače -kosti koja spaja kralježnicu sa zdjelicom). Do stress fraktura dovodi opetovano malo ali dugotrajno opterećenje na kost koji ona ne može podnijeti, pa na određenom mjestu pukne. Liječnik specijalist preporučio je odmor i zabranio bilo kakvu fizičku aktivnost.
Nakon nekoliko mjeseci kontrolni pregled pokazao je dobro zacjeljivanje kosti, te je ozljeda bila zaliječena. Naša se djevojka polako vratila trčanju, te postupno povećavala pretrčanu kilometražu. Vrlo brzo vratila se bol u leđima. I ponovno je dijagnoza bila ista- stress fraktura sakruma, samo na drugom njegovom dijelu. Tada je krenula opsežna medicinska dijagnostika, kako bi se napokon otkrio uzrok problema. No niti nakon više specijalista, mnogo dijagnostičkih postupaka i različitih pokušaja liječenja, jasan uzrok nije utvrđen. Tada je zatražila pomoć i u našoj ordinaciji.
Pri pregledu nisam utvrdio većih odstupanja od uobičajenih vrijednosti položaja tijela i međuodnosa koštano-mišićnog sustava i njegovih sastavnica. Ipak, bilo je vidljivo da je njena zdjelica malo pomaknuta prema naprijed, a da dva posljednja kralješka lumbalnog segmenta nisu dovoljno mobilna. Radna je pretpostavka bila da su ta dva detalja ili uzrok ili plodno tlo za razvoj preopterećenja na razini sakruma, a potom i za nastanak stress frakture. Preporučio sam joj redoviti trening u teretani po programu sazdanom upravo za nju, te smo svi zajedno prionuli na posao. Više mjeseci kasnije bilo je vidljivo poboljšanje ne samo na dva kritična mjesta, već i na drugim lokacijama, potencijalno odgovornim za povećanje rizika od ozljeda. To je bilo vrijeme za polagani povratak u trčanje, uz obavezan tzv. kompenzacijski trening u teretani dva puta na tjedan. Zadovoljstvo mi je vidjeti ju kako i danas trči bez bolova ili kakvih drugih zapreka, a uz malo sreće tako će nastaviti i dalje.
Može li se prevencija i liječenje ozljeda u sportaša, pa tako i trkača, provoditi bez teretane? Svakako da može. No s njom, ona teče brže, preciznije i sa boljim konačnim rezultatima. Baš je zdravstveni fitness u posljednjih 10-ak godina stekao veliku popularnost u svijetu. On se zasniva ne samo na količini utega koji se postave na olimpijsku šipku u nastojanju da se učini čučanj ili potisak na bench-press klupici, već na pravilnim i vođenim treninzima pod kontrolom kvalificiranog trenera ili fizioterapeuta.
