Više nije važno ni tko je radio intervju, ni tko ga je davao. Prije par godina, neki hrvatski političar razgovara sa britanskim novinarom. - Pa dobro, zašto vi Hrvati želite u Europsku Uniju? - Da našem narodu bude bolje. - Pa napravite sami da mu bude bolje. Tu se naš čovjek zbunio… Sami?? - Neće nama više stranci loviti našu ribu!!!, urlaju hrvatski nacionalisti. I onda osnuju zaštićeni pojas mora. Da bi ustanovili da nemaju brodove, ljude, zakone ni potporu da štite to zaštićeno područje. Kao i mnoštvo drugih dobro zamišljenih stvari i ova je samo na papiru. Međutim, izazvala je reakcije kod susjeda, koji žele loviti ribu. Pa su ovi zaprijetili da će nam otežati ulazak u Uniju. A time se sprečava „da našem narodu bude bolje“. S druge strane i više ribe omogućava narodu da bude bolje. Što sada? Koje „bolje“ je bolje?? Još jedna stvar koja će omogućiti da našem narodu bude bolje, govori se,je ulazak u NATO. Kada se pridružimo velikoj zajednici koju štiti Amerika, napokon ćemo moći odahnuti. Mir je osiguran. Međutim, oni nas vjerojatno neće štititi bez naknade. Zašto i bi? Zato ćemo im morati plaćati. Kupovinom njihovih proizvoda. Dakle, davati ćemo im novac. A to znači manje novca za nas. To nije dobro. Ali će učiniti da stvari budu bolje. Kada te čuva velika sila, možeš se posvetiti drugim stvarima. Tako da će u konačnici, iako nije dobro, ipak biti bolje. A to je najvažnije. Ako se naši političari toliko trude da našem narodu bude bolje, onda je trenutna situacija doista katastrofalna. Svake godine oni obećavaju da će biti sve bolje i bolje. Ali ljudi nekako sa sjetom govore o prošlim godinama kao vremenu u kojemu je bilo ugodnije živjeti. A budućnost koja nam je izgledna prepuna je poskupljenja hrane i nafte, padova vrijednosti na burzi, malih penzija i zagađenog zraka. Kada će doći to bolje? Nekako mi se čini da je taj političarski „bolje“ slično pojmu teološkog „raja“ kojom kršćanski svećenici dobivaju mandate za svoje povlaštene pozicije. Samo što su ovi kroz tisuće godina unaprijedili svoju retoriku. Pa ne obećavaju relativno „bolje“ nego apsolutno „savršeno“. Pogledajmo kako to djeluje. Prvi slučaj: Radi danas i muči se, jer će ti jednom biti bolje. I: Radi danas i muči se, jer će ti sigurno biti savršeno. Koji vam djeluje uvjerljivije? U što bi ste uložili svoj jedini život? Vidi se da će političari još morati mnogo učiti. Najzad, mi imamo državu tek nekoliko desetljeća, dok ovi drugi vladaju od kada je Isus umro. Imali su vremena razraditi svoju politiku do najsitnijih nijansi. Ali mora se priznati, imali su dobrog oca. Svjetovna Hrvatska počela je sa ocem domovine, Franjom. Nažalost, nakon njegove smrti svijetom nisu počele kružiti zbirke mudrih izreka. Počeli su problemi. Ili, ako gledamo kao optimisti, počele su godine velikih mogućnosti. Otvorilo se puno prostora gdje stvari mogu ići na bolje. Uz sve one koje smo imali od prije. Krenuli smo na bolje u gospodarstvu, socijali, školstvu. Da ne nabrajam, vjerojatno ste dobar dio tog puta i sami proživjeli. Evo nas sada pred novim izazovima: NATO, ZERP te Unija kao konačni cilj. Nešto najbliže raju što svjetovni život može ponuditi. Međutim… Razgovaram sa prijateljem iz Slovenije koja je ostvarila dio tih ciljeva. - Je li vama „bolje“?, pitam ga - Nije. Gore je. Zeznuli su nas sa obećanjima o boljoj budućnosti. Plaće su male i puno se radi. Evo, nedavno su nam i pušenje zabranili. A Vi? Je li vama „bolje“? - Ne. Ali još uvijek pušimo.