Voće je kvalitetna hrana, ali nije bez mana. Sadržaj bjelančevina u voću je vrlo skroman, a to bi za frutarijance (odnosno za one koji se hrane pretežno voćem) mogao biti problem. Taj udjel nije veći od 1% (za usporedbu, to je 35 puta manje nego u soji). No, čak ni ta mala količina ne može se iskoristiti, jer NISU ZASTUPLJENE SVE ESENCIJALNE AMINOKISELINE. Drugim riječima, ako manjkajuće esencijalne aminokiseline ne nadopunite drugom hranom, ISKORISTIVOST BJELANČEVINA IZ VOĆA BIT ĆE RAVNA NULI. To nije problem pri mješovitoj biljnoj prehrani, ali kod frutarijanaca je. Iako čovjek može dugo izdržati (i više mjeseci) bez unošenja ikakvih bjelančevina, kronični manjak će se kad-tad ispoljiti. Lom noktiju, ispadanje kose, pucanje žila, slabo zacjeljivanje rana i nesanica samo su neki od mogućih simptoma kroničnog manjka proteina. Ovakav manjak je rijedak, ali ne i nepoznat. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dnevno nam treba oko 0,8 g bjelančevina na kilogram tjelesne mase. (Sve više se čuju mišljenja da je ova brojka pretjerana.) To je "bruto" potrebna količina, jer je ISKORISTIVOST U STANICAMA PRILIČNO MANJA. Naime, poznato je da se pri razgradnji bjelančevina znatan dio izluči kao otpadak. Oko polovice. (O revolucionarnom izumu dr Morettija, odnosno o bjelančevinama koje su iskoristive u cijelosti, bit će uskoro više riječi.) Dakle, "neto" potrebnu količinu od 0,4 g bjelančevina po tjelesnom kilogramu APSOLUTNO NIJE MOGUĆE DOBITI SAMO PUTEM VOĆA. U voću definitivno nedostaje vitamin B12, koji je vrlo važan za životne funkcije. O njemu se toliko raspravlja i špekulira, kao o malo kojem drugom sastojku. I nisam siguran da je jedini mogući izvor hrana životinjskog porijekla. Postoje i neka saznanja da je sinteza ovog vitamina moguća u samom tijelu. To ne bi trebalo shvaćati kao fantaziju. Jedna usporedba: Ljuska kokošjeg jajeta sastoji se većinom od kalcija. ALI U LJUSCI IMA 4 PUTA VIŠE KALCIJA, NEGO GA JE KOKOŠ POJELA S HRANOM. Nepoznati mehanizmi stvaranja elemenata iz drugih prisutnih tvari? No, nemojte misliti da je voće loša hrana. Po mnogočemu je nezamjenjivo. Kao prvo, pri razgradnji voća nastaje najmanje otpadnih materija (iskoristivost hranjivih tvari je najveća), pa ga možemo smatrati NAJČISTIJOM hranom. To je lako dokazati. Ako se, nakon nekog obroka, broj leukocita u krvi znatno poveća (digestivna leukocitoza), znači da je količina toksičnih tvari velika, pa ih leukociti moraju neutralizirati. Prema nekim analizima, to se dešava samo nakon unosa toplinski obrađene hrane. KOD VOĆA NE. Generalno gledajući, sirova hrana je zdravija. Primjerenija čovjeku, mogli bi reći. Uostalom, prženje u dubokom ulju nije usađeno u ničije gene, zar ne? Prema stupnju "čistoće", sirovo voće je bolje i od sirovog povrća. NITI JEDNA BILJKA NE ŽELI BITI POJEDENA, OSIM AKO TO NIJE U INTERESU RAZMNOŽAVANJA. Zbog toga biljke stvaraju vlastite, prirodne pesticide, koji im služe za (barem djelomičnu) samoobranu. Te tvari su ponekad nejestive i toksične, a čine i do 10% suhe biljne mase. Zreli sočni plodovi su izuzetak. Oni su ionako namijenjeni razmnožavanju, pa NEMA NIKAKVOG RAZLOGA DA SE DODATNO ŠTITE OD GLADNIH USTIJU LJUDI ILI ŽIVOTINJA. Naglašavam da je samo zrelo voće oslobođeno "toksičnog dodatka". Nezrelo ne. Zbog toga ga divlje životinje ne žele ni kušati. Kako živimo u prilično zagađenom okruženju, od zraka do hrane, a i kvaliteta hrane nerijetko i suštinski odudara od načela zdravog života, mnogi drže da je voće jedino sigurno utočište. Bogom dana luka spasa i neprocjenjiva pomoć preopterećenim organima, koji danonoćno izbacuju unijete otpadne materije. Kod prirodne prehrane, važi jedno vrlo jednostavno pravilo (s rijetkim izuzecima): "Jedi samo onu sirovu hranu koja ti najbolje miriše i koja je najljepša na pogled!" Hm, kao da strvine na kukama ne spadaju u tu kategoriju. Odnosno, jagode daleko bolje izgledaju i mirišu od zaklanog teleta. Slijedeći put: Čaša mlijeka za svako dijete