Svatko ima pravo i na zelene livade i na plavo more. Ako bolest i nečiji ego sve ne upropaste
Ozbiljne dječje bolesti redovito animiraju javnost. No, slučaj djevojčice s osteosarkomom na Klinici za dječje bolesti u Zagrebu rasplamsao je diskusiju kao rijetko kada. Dakle, agresivni rak kostiju liječnici liječe još agresivnijom kemoterapijom, iako majka za to nije dala pristanak. Pozivaju se na dobrobit djece. U priču su se uključili ministar i socijalna služba, nastojeći uvjeriti majku da alternativa kemoterapiji ovdje trenutno ne postoji. Kažu da se isti protokol primjenjuje i kod nas i u inozemstvu. Ukratko, tu ne postoji „uzmi ili ostavi“, već si prisiljen uzeti, pa kako god kasnije sve završilo. Sustav te gnječi bez prava na ikakvu žalbu. Ni sada, ni poslije. Svima su puna usta moraliziranja i dječjih prava, svi bi baratali djetetom kao igračkom, a dijete jedva da pliva u labirintu bez pravog izlaza.
Znate, prisilno liječenje obično ne završava dobro. Pratio sam nekoliko vrlo sličnih slučajeva iz inozemstva i svi odreda su loše završili. Dakako, na kraju nisu rekli da ih je ubila terapija, već bolest. Da su se liječili izvan službenog protokola rekli bi da ih je ubio izostanak „prave“ terapije, a ne bolest. To su ta izmanipulirana dvostruka mjerila, kada javnost treba uvjeriti u apsolutnu istinu, iza koje ništa ne postoji. A apsolutna istina podrazumijeva i da je smrt znanstveno opravdana kada struka ne zna ili neće da zna za bolje.
Nažalost, nakon nekoliko ciklusa prisilne kemoterapije djevojčica, po svemu sudeći, ne izgleda dobro. Majka je prije nekoliko dana rekla: „Moja je djevojčica prije 2 mjeseca normalno ušetala u bolnicu, s kosom do struka. Danas leži u krevetu, u pelenama, polomljene noge, bez obrva, trepavica i kose, stalno se trese.“ Tu je još i metastaza u ramenu. Bojim se da to nisu samo nuspojave kemoterapije, već i znakovi napredovanja bolesti. Oni koji tu toliko govore o dječjim pravima i optimalnom liječenju trebali bi znati da postoji i druga strana medalje. Manje lijepa, a itekako realna.
Poseban dodatak cijeloj priči čini činjenica da se baš za ovaj slučaj ljetos skupljala humanitarna pomoć. Skupljeno je skoro milijun kuna, a u akciju su bile uključene brojne medijski eksponirane osobe. Poprilično je nejasno zbog čega liječenje već tada nije nastavljeno u inozemstvu, nego se prepustilo domaćem zdravstvu, u koje, očito, majka nema povjerenja. Tako se mučni dani nižu jedan za drugim, gdje ljudskost i tvrdoglavost ratuju na leđima djeteta. A svatko ima pravo i na zelene livade i na plavo more. Ako bolest i nečiji ego sve ne upropaste.
Prijavite se na besplatni newsletter:[email protected]
