Bol je neugodna emocionalno (osjećajno) iskustvo koje se, kao i svaki drugi osjećaj, može naglo pojaviti i naglo proći, ali nažalost, može polako nastajati i trajati izrazito drugo. Dugotrajnu bol nazivamo kronična bol, a ukoliko je takva bol posljedica zloćudne bolesti (npr. karcinom, rak), govorimo o kroničnoj zloćudnoj (malignoj) boli. Iako bol ne predstavlja jedinu posljedicu bujanja zloćudnog tkiva, zasigurno predstavlja jedan od najneugodnijih znakova napredovanja bolesti i važan je uzrok općeg fizičkog i psihičkog propadanja bolesnika. Bol uzrokuje stalnu patnju, značajno otežava normalan (ili obzirom na bolest približno normalan) svakodnevni život, onemogućava prirodan i odmarajući noćni san, uzrokuje nesanicu i dovodi do stalnog trajnog umora što i dalje pojačava apatiju, depresiju i psihičku nestabilnost ovih bolesnika. Također, kronična bol smanjuje apetit što dovodi do gubitka težine i uz umor pojačava već postojeću slabost i smanjenu otpornost bolesnika. Smanjiti bol na podnošljivu granicu cilj je i obaveza liječnika, ali i obitelji. Iako se zloćudna bol prvenstveno liječi pravilnim i stručnim odabirom lijekova protiv bolova (anolgetika) uloga ukućana je velika. Fizikalna terapija i psihička podrška glavna su oružja obitelji u zajedničkoj borbi protiv kronične boli i patnje. Fizikalna terapija uključuje aktivne i pasivne vježbe (obavezno po stručnim naputcima ), u nepokretnih bolesnika okretanje i promjene položaja na krevetu, vježbe disanja, laganu masažu bolnih ili edemotoznih (nabubrenih, otečenih) područja kao i terapije (masaža) ledom koja može biti korisna u slučajevima prenapregnutosti ili upala mišića i zglobova. Psihička podrška sastoji se u razumijevanju bolesnika, pomoći da što više održi svoj dotadašnji način života neovisno o bolovima (npr. jutarnja higijena i sl.), česti razgovorima (kako bi se misli bolesnika usmjerile od bolova) i sprečavanju depresije ili gubitka volje što se, nažalost, vrlo često vidi u kasnijim stadijima bolesti.