Teretene postaju sve popularnije. Bilo da se radi o poboljšanju fizičke kondicije, uklanjanju viška kilograma, ili naprosto o nekom vidu zdravog življenja, svejedno. U tom smo trendu slični toliko željenim zapadnim standardima. Iako u postotku populacije koja se redovito bavi nekim vidom fizičke rekreacije još zaostajemo za, recimo, jednom Velikom Britanijom ili Francuskom, u slijedećih pet do deset godina sva je prilika da ćemo dostići sve te relativne i apsolutne brojke. No, rekreacija donosi i svoje opasnosti. Fizička aktivnost može učiniti mnogo toga dobrog, ali može nanijeti i štetu. Kretanje je tek poluga, alat, a od onoga koji se tim alatom služi zavisiti će što će se na kraju postići. Slijedeće dvije priče govore tome u prilog. Mladi momak, svojih 25 godina, inače redovit posjetitetlj fitness centra u nekoliko se navrata žalio na bolove u međulopatičnoj regiji. Koristio bi masažu i kiropraktiku, kako bi uklonio bolnost na nekoliko dana ili tjedana, nakon čega bi sve bilo po starom. Na kraju bolovi i spazam bili su toliko jaki da je morao uzeti bolovanje, te mirovati uz visoke doze analgetika. Tada je napokon shvatio da nešto radi krivo, te došao na detaljan pregled. Već na prvi pogled bilo je jasno da se ne može govoriti o slabosti mišića. On je snagom i masom bio daleko iznad prosjeka ljudi svojeg godišta. No cijeli set drugih nedostataka izašao je na vidjelo. Prvo, sve kretnje vrata i kralježnice bile su ograničene, što je govorilo u prilog tome da je svoje treninge ograničio na snagu, a da istezanje uopće nije radio. Kada sam mu rekao da ima izrazito slabe mišiće međulopatične regije, nemalo se iznenadio. Takvi slučajevi, kada su svi mišići ramenog obruča i leđa iznimno jaki i masivni, a međulopatični zaostaju, obično govore o jednoj lošoj navici, a to je da se forsiraju velike težine u teretani, a sam pokret kod vježbanja biva kratak. U takvom okruženju ne podražuju se dovoljno upravo ti mišići. Sve u svemu, savjetovao sam mu da se redovito zagrijava i isteže, te da tek malo smanji maksimalne težine, uz naputak neka radi pune kretnje. Uveli smo isto tako i posebne vježbe za slabiju muskulaturu. Sve to uklonilo mu je bolove na koje se tako dugo žalio, a ako bude uporan u pravilnom treniranju, oni se više neće javljati. Fizički vrlo aktivan čovjek u šestoj deceniji života, zatražio je program za treniranje u teretani. Naglasio je kako ima herniju diskusa, koja uzrokuje kroničnu križobolju, ali da on ipak igra tenis redovito, te da želi tako i nastaviti. Bio je vrlo rezolutan i rekao kako želi vježbe za jačanje mišića prsa, ramena i trbuha, ali da vježbe za leđa ne smije raditi poradi hernije. Vježbe za noge isto tako ne želi raditi, jer je mišljenja da su mu noge dovoljno jake. Pri pregledu se jasno vidjelo kako su upravo mišići prsa, ramena i trbuha nesrazmjerno jaki u odnosu na preslabe mišiće donjeg i gornjeg dijela leđa. «Jake noge» su samo djelovale tako. Glutealna regija očito je bila preslaba, a mišići stražnje lože natkoljenice toliko skraćeni da su zdjelicu vukli prema naprijed. Ukratko, čitav stav tijela bio je poremećen nesrazmjerima u snazi mišića. Preporučio sam mu da promjeni svoj način treniranja i da zajedno koncipiramo program kojemu će biti za cilj ispraviti nedostatke. Složio se, a već nakon prvog treninga kronični bolovi u leđima bili su manji. Ovakvi su slučajevi česti u mojoj ordinaciji. Zbog nekog razloga skloni smo misliti da nije neki problem «dizati utege». Pa to bi barem trebalo biti jednostavno, zar ne? I jest jednostavno, ako znate kako. Ako ne znate, e tada postaje komplicirano, a i šansa da si učinite nešto loše postaje vrlo velika. Toplo preporučam da se savjetujete sa stručnjakom prije početka treniranja u fitness centru. Osim što ćete skratiti vrijeme potrebno da dosegnete željeni cilj, uz put ćete izbjeći mnoge, ako ne i sve greške.