Liječenje zuba, odnosno ispunjavanje korijenskih kanala, je najtoksičnija ranjavajuća procedura koju zubari mogu učiniti. Usprkos svim čišćenjima, nije moguće postići sterilne korijenske kanale.
Uvriježilo se mišljenje da djecu treba redovito voditi zubaru već od malih nogu. Premazivanje kutnjaka, bušenja po mliječnim zubima, aparatići… Grebanje četkicom po caklini započinje zaista rano.
“Možeš pojesti čokoladu ako ćeš iza toga oprati zube!”
Učestalost posjeta zubaru s godinama se samo povećava. Ali, zar vam nije čudno što zubi obolijevaju usprkos vrlo rigoroznim preventivnim metodama? Podsjećam, kod mnogih domorodačkih plemena zubi uopće ne propadaju, iako zubara nema. Situacija se vrlo brzo mijenja ako im civilizacija omogući pristup šećeru, bijelom brašnu, rafiniranom ulju i mnogim drugim bezvrijednim namirnicama. Je li uobičajena zubna filozofija krivo postavljena?
Zub s problemom možete popravljati ili vaditi. Već tu smo na dobrom putu da mali problem postane puno veći. Zapravo, spašavanje zuba može vas na kraju i ubiti. Liječenje zuba, odnosno ispunjavanje korijenskih kanala, je najtoksičnija ranjavajuća procedura koju zubari mogu učiniti. Usprkos svim čišćenjima, nije moguće postići sterilne korijenske kanale. Oni sitniji kanali (kojih ima na milijune) ne mogu se ispuniti. Tu se naseljavaju štetne bakterije, koje kontaminiraju kost oko zuba. Sistemsku infekciju često uopće nije moguće zaustaviti. Drugim riječima, nebrojene bolesti srca, bubrega, maternice te živčanog i endokrinog sustava direktno se vezuju uz ispunjene korijenske kanale. Možete li zamisliti da artritis i reumatizam vuku korijene iz usne šupljine? Koliko je pametno ostavljati mrtvo, inficirano i gangrenozno tkivo, ukopano u kost tek nekoliko centimetara od mozga? Kada se takav “liječeni” zub implantira pod kožu zeca, ovaj ugine u roku od 2 dana. I to od iste bolesti koju je imao i ljudski donor. Implantacija zdravog zuba prolazi praktički bez ikakve reakcije. Kako je zub s ispunjenim korijenom zapravo mrtav zub, nedostaje mu cirkulacija krvi prema njegovoj unutrašnjosti. Eventualni antibiotici ne djeluju na bakterije koje tamo žive, jer ne mogu do njih doći. Bakteriolozi su tu izolirali vrlo opasne i prilagođene sojeve streptokoka, stafilokoka i spiroheta. Doktor Hal Huggins kaže: “Promatram ljude u kolicima. Pitam se kada su liječili zub. Jer liječeni zubi su se do sada pokazali jednim od najvećih zala s kojima sam se ikada susreo…” Ja bih rekao da je svaki zub jako vrijedan, ali sistemsko zdravlje vrijedi više.
Isto tako, i zubni karijes je odraz sistemske bolesti. Kariozni zubi znače i loše opće zdravlje. Plombiranje i četkanje (pa makar i nekoliko puta dnevno) imaju vrlo ograničen učinak. Prilikom jednog istraživanja, miševima su ubrizgali otopinu glukoze. Iako otopina uopće nije dotakla njihove zube, svi miševi su u vrlo kratkom vremenu dobili teški karijes. Zapravo je žalosno što ljudi spremno guraju sve loše navike pod tepih i izlažu zube teškim traumama, ujedno se nadajući da je pravilno četkanje lijek za sve. Sladoled i krafna su na jednoj strani, a zdravi zubi na posve suprotnoj.
