Ovih dana se slavi 50. godišnjica od osnutka Europske unije, odnosno ondašnje Europske ekonomske zajednice.Daleke 1957. godine Rimskim ugovorima Francuska, Italija, Njemačka, Belgija, Nizozemska i Luksemburg su udarili temelje današnje Europske unije. Jedanaest godina kasnije stvara se carinska unija unutar Europske zajednice, a 1974. godine kreira se preteča danajšnjeg eura, zajednička Europska valutna jedinica, poznatija kao ECU. 1979. je uveden Europski monetarni sustav (EMS). Osnovu je činio tečajni mehanizam, s polaznim odnosima valuta prema. ECU-u. Međusobni tečajevi valuta tih zemalja su mogli fluktuirati u rasponu do +/- 2,25 posto, a utvrđeni intervencijski i kreditni aranžmani su štitili od većih tečajnih promjena. Nekim zemljama je bilo dopušteno, u razdoblju prilagodbe, i do +/-6% odstupanja. Kasnije je zbog većih valutnih nestabilnosti raspon bio proširen do +/- 15 posto od paritetnog tečaja. Tadašnji predsjednik Europske komisije Jaques Delors je 1989. udario temelje današnje Europske monetarne unije. Delorsova "bijela knjiga" je predviđala stvaranje EMU kroz tri faze. Prva faza je počela 1990. godine a odnosila se na usklađivanje gospodarske, monetrane i fiskalne politike. Najznačajniji događaj te faze je bio Maastrichski ugovor 1992. kojim su definirani uvjeti za ulazak država u EMU. Dogovoreni kriteriji su: da zemlja ne smije imati stopu inflacije koja za više od 1,5 postotnih poena premašuje prosjek triju zemalja s najnižom inflacijom u EU; da proračunski deficit ne smije premašivati 3 posto bruto domaćeg proizvoda; da javni dug ne smije biti veći od 60 posto bruto domaćeg proizvoda; da flukturiranje tečaja tijekom najmanje dvije godine ne smiju prekoračivati raspon utvrđen Europskim tečajnim mehanizmom; da dugoročne kamatne stope ne smiju za više od 2 postotna poena premašivati prosjek triju članica s najmanjom stopom inflacije. Druga faza je započela 1994. godine osnivanjem Europskog monetarnog instituta, preteče današnje Europske središnje banke. 1998. godine neopozivo su fiksirani devizni tečajevi nacionalnih valuta članica prema euru, što je bio preduvjet za treću fazu kojom je uveden euro kao bezgotovinski novac u 11 država EMU. Početkom 2002. godine u opticaj su ušle novčanice i kovanice eura, koje se i danas koriste u platnom prometu.Države kandidati za ulazak u EMU i uvođenje eura danas moraju zadovoljiti postavljenje kriterije iz Maastrichta, te barem dvije godine svoju valutu držati stabilnom u Europskom mehanizmu deviznih tečajeva. Trenutno su u tom mehanizmu Cipar, Danska, Estonija, Litva, Latvija, Malta i Slovačka.