Kad je pred nekoliko godina jedan osiguratelj (koji–znakovito-više ne postoji) uveo poseban popust, kojega je nazvao „Uskršnji popust„, na premiju osiguranja, svi su se smijali „mudrosti“ uprave toga društva. Kasniji tijek stvari pokazao je da su takvi popusti bili tražena slamka spasa za koju se propadajući osiguratelj hvatao, nastojeći privući osiguranike iz drugih osiguravajućih društava. Eksperiment očito nije uspio, ali se, izgleda, svako toliko nađe netko tko ga ponavlja. Koketiranje osiguratelja s raznim sredstvima promidžbe(nagradne igre, lutrija, organiziranje foto ili nekih drugih seansi…) upućuje na cirkusku komponentu cijeloga posla, pri čemu se zaboravlja bit samog osiguranja. Uostalom, upravo ovih dana vrti se promidžbeni slogan „Akcijsko osiguranje… Za samo nekoliko kuna nudimo osiguranje…“. Šteta što nema nastavka toga slogana kao „ Sale …, totalna rasprodaja ili ponuda vrijedi do isteka zaliha„, jer bismo onda znali gdje smo…

Posao osiguranja je vrlo važan i ozbiljan posao. Posao od posebne društvene važnosti, zbog čega mu zakonodavac i posvećuje posebnu pažnju uvodeći pravila ponašanja i postavljajući pravila kontrole. Iz dva razloga. Prvi je zaštita osigurateljne struke. Osiguratelji se moraju ponašati kao oprezan i savjestan gospodarstvenik uz puno poštivanje ekonomskih načela, pravila struke osiguranja i aktuarske struke, te se držati poslovnih običaja i poslovnog morala (čl. 17. zakona o osiguranju). Dakle, ni govora o rasprodaji polica osiguranja. Rasprodaje se obično poduzimaju kad roba zastari, kad je demodé ili kad je kraj sezone…O.K., može se reći da je svaka reklama dobra ako privlači pozornost potrošača. Međutim, upravo radi zaštite potrošača osigurateljnih proizvoda Zakon o osiguranju donio je posebna pravila o promidžbenim aktivnostima osiguravajućih društava. „ Promidžbene aktivnosti i informacije o društvima za osiguranje i proizvodima koje nude na tržištu moraju sadržavati jasne, istinite i potpune informacije koje se temelje na vjerodostojnim podacima“ ( čl. 65a Zakona o osiguranju). Čl. 65.c. još jasnije određuje kakva mora biti promidžba osiguravajućeg društva: mora se navesti cjelovit, točan, jasan i istinit opis osiguravateljnog proizvoda, propisane obveze, projekciju prinosa i mogućnost gubitka, te opis rizika koji iz takvog proizvoda proizlazi.

Teško da te uvjete zadovoljava najavljivanje akcije ili rasprodaje osigurateljnih proizvoda. Ustrajati na njima znači njegovati ćevabdžijski način prodaje (nažalost, oko stanica tehničkih pregleda on se prilično uhodao i uklopio u slične kioske na kojima se prodaju sjemenke, kokice i, eventualno bureci), koji vrlo lako može dovesti ne do liberaliziranog i mjerodavnog tržišta osiguranja, već do buvlje pijace, s bofl policama koje će pružati upravo ono što bofl premija bude mogla pokriti. A upravo je takva perspektiva bila razlogom uvođenja pravila promidžbenog ponašanja u Zakon o osiguranju, protiv kojih su se osiguratelji uglavnom žestoko borili.