Ostavljanje ključa ispod otirača pred vratima stana ne može se smatrati „razboritom mjerom“ i sigurno je da se osigurani slučaj ne bi dogodio na način kako se dogodio da osiguranik nije postupio tako
Unatoč brojnim upozorenjima osiguratelja i policije o tome što treba, a što ne treba činiti kako bi se, posebice u ljetnim mjesecima, spriječile krađe i provalne krađe u stanove i kuće, greške se ponavljaju. Možda i zbog toga što čovjek ima osjećaj sigurnosti ako je osiguran, pa, ako se nešto i dogodi, osiguratelj će platiti.
Tako je mislila i naša čitateljica F.N., kojoj se dogodilo to da su joj je iz „zaključane“ kuće nestali nakit, laptop i fotoaparat.
Naravno, o nestanku stvari izvijestila je policiju, koja je načinila uviđaj u kući i nije pronašla nikakve tragove, a vrata kuće su bila zaključana. Tek naknadno, razmišljajući što se stvarno dogodilo, F.N. se sjetila da je, kad je išla na posao, ostavila ključ od kuće ispod otirača na ulazu u kuću, što je uobičajeno radila, jer joj je dijete kasnije dolazilo iz škole, nalazilo ključ i ulazilo u kuću.
Vjerojatan način izvršenja nedjela opisala je policija - netko tko je znao ili pretpostavljao da nikoga nema u kući, a da se ključ nalazi, ili da bi se mogao nalaziti, ispod otirača, uzeo je ključ, otvorio kuću, otuđio stvari, izišao, zaključao i vratio ključ na njegovo mjesto ispod otirača.
Osiguratelj kod kojega je F.N. imala osiguranje kućanstva odbio je isplatiti nastalu štetu pozivom na uvjete osiguranja, koji određuju da osiguratelj neće izvršiti isplatu osigurnine ako je počinitelj provalne krađe otvorio zaključane prostorije pravim ključevima ili njihovim duplikatom, ako do ključeva nije došao „provalom u zaključane prostorije stana u kojima se nalaze osigurane stvari, razbijanjem ili obijanjem vrata i prozora, otvaranjem zaključane prostorije lažnim ključem, neprimjetnim uvlačenjem u stan ili skrivanjem u njemu, ulaskom u zaključane prostorije stana kroz otvor koji nije za to određen, savladavajući prepreke koje onemogućavaju ulaz bez napora ...“
I da nema takve odredbe u uvjetima osiguranja, osiguratelj bi se mogao pozvati na to da je osiguranik prekršio odredbu čl. 50. Zakona o obveznim odnosima, koji u st. 1. kaže: „Osiguranik je dužan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja“, te u st. 4.: „Ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprečavanja osiguranog slučaja, a za to nema opravdanja, obveza osiguratelja smanjuje se za onoliko za koliko je nastala šteta veća zbog toga neispunjenja.“
Ostavljanje ključa ispod otirača pred vratima stana doista se ne može smatrati „razboritom mjerom“ i sigurno je da se osigurani slučaj ne bi dogodio na način kako se dogodio da osiguranik nije postupio nerazborito.
