U Tablicama za određivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaj,, koje su sastavni dio uvjeta osiguranja, postoji odredba koja kaže: „ Ako osiguranik ne provodi ili zanemaruje liječničke upute o potrebnim dijagnostičkim postupcima, terapiji i uzimanju lijekova, osiguratelj će konačni invaliditet iz Tablice smanjiti za 1/3“


Prije nekoliko mjeseci naš čitatelj T.L. slomio je natkoljeničnu kost lijeve noge. Po dvije police osiguranja imao je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, jedna je kod poslodavca,  a druga, vlastita, kao dopunsko osiguranje od nesretnog slučaja uz životno osiguranje.

Liječenje je teklo dosta dobro i kad je osjetio da je izliječen, javio se na konačni pregled specijalistu kirurgu, koji mu je ipak odredio provođenje terapije u jednom bolničkom centru. Zbog poslovnih obaveza, na traženje poslodavca nije otišao na terapiju, već je počeo raditi. Ujedno je podnio prijavu nastanka nesretnog slučaja osigurateljima uz koju je priložio potrebnu dokumentaciju o tijeku liječenja.

Jedan osiguratelj je zatražio i izvješće s rehabilitacije, uz obrazloženje da bez toga ne može odrediti postotak trajnog invaliditeta i visinu osigurnine na koju ima pravo.

S obzirom da tog izvješća nema, T.L. se pita kako će osiguratelj postupiti.

Odgovor na to pitanje nalazimo kod oba osiguratelja u tzv. Tablicama za određivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), koje su sastavni dio uvjeta osiguranja, odnosno ugovora o osiguranju.

Odredba glasi: „ Ako osiguranik ne provodi ili zanemaruje liječničke upute o potrebnim dijagnostičkim postupcima, terapiji i uzimanju lijekova, osiguratelj će konačni invaliditet iz Tablice smanjiti za 1/3.“  

Drugim riječima, osiguratelj će odrediti trajni invaliditet prema medicinskoj dokumentaciji koju mu je T.L. dostavio i to sukladno Tablici invaliditeta. Nakon toga će tako utvrđenu stopu invaliditeta smanjiti za 1/3.

To je pravo osiguratelja koje proizlazi iz ugovora o osiguranju, a utemeljeno je i na općoj odredbi Zakona o obveznim odnosima, po kojima je osiguranik obvezan poduzeti sve što je moguće kako bi se spriječilo nastajanje štetnog događaja, odnosno kako bi se umanjile njegove štetne posljedice.

Neprovođenje propisane terapije zasigurno može imati utjecaja na konačno zdravstveno stanje osiguranika i na konačni postotak trajnog invaliditeta, jer se terapija i provodi kako bi invaliditet bio što manji. Ugovor o osiguranju je ugovor povjerenja, pa se od osiguranika traži suradnja na saniranju i umanjenju štetnih posljedica nesretnog slučaja.

Ako to izostane, osiguratelj će svakako iskoristiti svoje ugovorno pravo i umanjiti stopu invaliditeta,  a time i osigurninu.