Borba za ukidanje nulte tolerancije alkohola u organizmu, koju je uveo Zakon o sigurnosti prometa na cestama još uvijek nije završena. Formalno-pravno Zakon se nije, unatoč najavama, mijenjao. Sugestije policajcima da u kontroli zažmire na vozače s koncentracijom alkohola ispod 0,5 g/kg nikada nisu javno potvrdjene. Podaci službeno izneseni ukazuju na opravdanost uvodjenja točke nulte tolerancije alkohola u krvi: prema policijskim izvješćima u 2005.g. u odnosu na 2004.g. ima 18,3 % manje prometnih nesreća s poginulim osobama koje su skrivili alkoholizirani vozači, odnosno 3,9 % manje sa ozljedjenim osobama. Osiguratelji , na koje je vršen odredjeni pritisak da izmijene svoje uvjete osiguranja nakon stupanja na snagu Zakona o sigurnosti prometa na cestama i nulte tolerancije, nisu se pridružili općim državnim nastojanjima da svim sredstvima spriječe upravljanje vozilima od strane vozača pod utjecajem alkohola, makar i u najmanjim iznosima koncentracije. Zadržali su u uvjetima odredbu po kojoj osigurani vozač gubi pravo iz ugovora o osiguranju ako je upravljao vozilom i izazvao prometnu nesreću pod utjecajem alkohola (o,5 i više promila). Za svoje stajalište imali su vrlo čvrsto uporište u odredbama Zakona o obveznim odnosima. Naime, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola samo po sebi nije razlogom gubitka prava iz ugovora o osiguranju. Izmedju nesreće i upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola mora postojati i uzročna veza. A uzročnu vezu mora dokazati - osiguratelj! U praksi, za vozače s koncentracijom manjom od 0,5 promila, to je bilo gotovo neizvedivo. To pak znači da protiv takvih vozača regres osiguratelja nije bio moguć i isplativ. Sada je na snagu stupio novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. U čl. 24. propisano je da vozač-osiguranik gubi pravo iz ugovora o osiguranju, ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Dakle, Zakon nije htio nametati osigurateljima svoju volju glede točke tolerancije na alkohol kod vozača-štetnika. To je prepustio volji ugovornih stranaka, osiguratelja i njegovog osiguranika. Odredba je vrlo interesantna u liberaliziranom tržištu osiguranja, kad će i točka tolerancije na alkohol doista biti predmet konkurencije. No, liberalizacija tržišta odgovdjena je Zakonom do l. siječnja 2008.g. Do tada - vrijedit će propis o obvezi osiguratelja da donesu zajedničke uvjete i cjenike. Prvi nacrt novih uvjeta osiguranja, koji do 1. srpnja 2006.g. moraju biti usuglašeni s novim Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, pokazuje da su osiguratelji odlučili ostaviti granicu od 0,5 promila alkohola u krvi. Vozači s koncentracijom ispod 0,5 promila ne gube pravo iz ugovora o osiguranju i osiguratelji prema njima, u slučaju plaćanja odštete trećoj osobi, ne mogu ići u regres. Kompliciranije je kad je u pitanju upravljanje vozilom pod utjecajem droge i drugih opijata. Tomu su, kako tvrdi Policija, podložni uglavnom mladji vozači, i to u sve većem broju, a kontrola njihovog stanja nije tako jednostavna kao kontrola alkoholiziranosti (prema vlastitom priznanju policije nužno je usavršavanje policajaca radi detektiranja opojnog stanja vozača). Nacrt budućih uvjeta osiguranja stoga predvidja gubitak prava iz ugovora o osiguranju za sve drogirane vozače, bez navodjenja granice drogiranosti, a što je vjerojatno posljedica tehničkih teškoća oko utvrdjivanja prave točke drogiranosti.