Alkohol i upravljač nikada ne idu zajedno. Na našim cestama svakodnevno se događaju prometne nesreće čiji je uzročnik alkohol. Upravo je ponekad nevjerojatno s kolikom koncentracijom alkohola u krvi vozači sjedaju za volan i čine prometne nesreće (nedavno je zabilježen slučaj naleta na pješaka od strane vozača koji je imao 4,2 promila alkohola u krvi!?). Vožnje pod utjecajem alkohola, bez prometne nesreće, predstavljaju prometni prekršaj. Sankcije za prekršaj ovise o koncentraciji alkohola u organizmu, a ima ih tri vrste: a) novčana kazna, b) kazneni bodovi i c) zadržavanje vozačke dozvole. Ako je pak vozač pod utjecajem alkohola ugrozio prometnu sigurnost ili izazvao prometnu nesreću ili ugrozio promet, kazne se mnogostruko povećavaju (posebno je novim odredbama zakona o sigurnosti prometa na cestama predviđeno značajno povećanje kazni). No alkohol utječe i na na prava osiguranja. Naime, polazeći od toga da "volan i alkohol ne idu zajedno" svi osiguratelji iz osigurateljnog pokrića isključuju vožnju pod utjecajem alkohola, odnosno, nezgodu uzrokovanu vožnjom pod utjecajem alkohola. Naravno, pokriće rizika upravljanja pod utjecajem alkohola nije zakonom isključeno. Taj rizik se isključuje ugovorom o osiguranju, točnije, uvjetima osiguranja pojedine vrste osiguranja (kasko osiguranje vozila, osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje od automobilske odgovornosti). No, za gubitak prava iz osiguranja zbog vožnje pod utjecajem alkohola nije dostatno samo voziti pod utjecajem alkohola. Nije bitno ni to što je vozač platio kaznu. Za gubitak prava potrebno je da između činjenice upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola i činjenice nastanka prometne nesreće postoji uzročna veza. Alkohol mora biti uzrok nastanka prometne nesreće. Ako nema uzročne veze između alkohola i nezgode - vozač ima pravo na naknadu štete. Jedan primjer iz prakse: vozač upravlja motornim vozilom na cesti za Učku. Alkohol u krvi (vrijeme maškara) 2,3 promila. No, on vozi pravilno svojom stranom ceste, nasuprot njemu dolazi kamion koji prelazi na lijevu stranu ceste i drobi osobno vozilo, čiji vozač smrtno stradava. Osiguratelj kojemu su se nasljednici poginulog vozača obratili sa zahtjevom za naknadu štete odbija isplatiti štetu uz obrazloženje da je poginuli bio pod utjecajem alkohola. To isto - začudo - odbija i osiguratelj poginulog po polici životnog osiguranja. No, sasvim je jasno da između vožnje poginulog pod utjecajem alkohola i nastanka štete, smrti, nema uzročne veze. Prema tome, oštećeni ima pravo na naknadu štete i na isplatu osigurane svote po polici životnog osiguranja. Svakako, osiguratelj - kad se utvrdi da je nastradali vozio pod utjecajem alkohola - ima prednost: pretpostavlja se da između alkohola i nezgode postoji uzročna veza. Ako želi dokazati da ima pravo na naknadu, vozač koji je vozio pod utjecajem alkohola mora dokazati da alkohol i nezgoda nisu u uzročnoj vezi. "...osiguranik tuženog osiguratelja ne gubi svoje pravo iz osiguranja jer je dokazao da štetni događaja nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nesreće pod utjecajem alkohola", kaže se u rješidbi vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev. 717/97, od 25.10.2002. g.