• Jeste li se zapitali koliko ima trenutno neprodanih apartmana na obali? Štoviše, koga oni čekaju? Koji tip ljudi/turista kupuje apartmane? Jeste li putovali po mediteranskim zemljama i vidjeli goleme količine neprodanih apartmana i uništen krajolik? Ja jesam i to pred dosta godina. Eto, sve „njihovo“ je stiglo sada i kod nas.



Čovjek nerado mijenja sebe,  svoje stavove, svoj posao. Neki ljudi idu doslovce glavom kroz zid, jer se ne mogu odvojiti od svog dosadašnjeg načina razmišljanja i poslovanja.

Građevinarstvo kao investicijska djelatnost je teško pogođena krizom, ali mnogi poduzetnici–građevinari u Hrvatskoj i dalje razmišljaju potpuno nepromijenjeno, u stilu:  „Kako ću nastaviti graditi? Ako nekako krenem, nekako ću i prodati, a možda čak  nekako i „prestići“ druge konkurente koji će sada stati, dok ću ja za godinu-dvije imati gotove nekretnine za prodaju!“

Građevinari, zar vam se ne čini da ovdje ima previše nepoznanica, previše tih „nekako hoću“ stavova? Zar vam se ne čini da gurate glavu u pijesak i ne želite vidjeti kakva je stvarnost? Pogotovo je krizom zahvaćena gradnja apartmana za odmor.

Predlažem vam jednu, naoko banalnu vježbu: sjednite u auto i vozite se unaokolo, potpuno opušteno i bez ikakvog povoda. Ne žurite i ne jurite! Bilo bi najbolje da još nekog povedete sa sobom, i to osobu koja inače s vama ne putuje, a još bi bilo bolje da je turista ili stranac ili poslovni partner te da mu vi, kao dobar domaćin, pokazujete naš kraj. S ovim „trikom“ - vožnjom i gledanjem u dvoje, osobito sa strancem u autu - nekako se sve drugačije, realnije vidi. Usput, doista se razgovara o onom što i kako vani, u okruženju, jest.

U takvoj situaciji, u vožnji i šetnji,  vjerojatno ćete se čuditi krajoliku, KAO DA GA PRVI PUTA VIDITE. Negdje će biti krajnje zapušten, neobrađen, neuredan,  čak pun smeća, a vi do sada to niste nikad zamijetili, iako ste prolazili njime dosta puta. Na drugim dijelovima vidjet ćete apartmane i kućerine koje su doslovno pojele prirodu i naružile je, a niti to niste ranije primijećivali. Uglavnom, mnogi dijelovi naše obale, pa i unutrašnjosti, uništeni su prekomjernom gradnjom nekretnina. Na mnogima već dugo piše: „Prodaje se!“

Jeste li se zapitali koliko ima trenutno neprodanih apartmana na obali? Štoviše, koga oni čekaju? Koji tip ljudi/turista kupuje apartmane? Jeste li putovali po mediteranskim zemljama i vidjeli goleme količine neprodanih apartmana i uništen krajolik? Ja jesam i to pred dosta godina. Eto, sve „njihovo“ je stiglo sada i kod nas.

Kad se gradi za nepoznatog kupca, građevinari često uopće ne razmišljaju o svojim kupcima kao o prosječnom ljudima ili obiteljima. Prvo i temeljno pitanje trebalo bi biti: kakve su im potrebe?  Žele li biti na moru a ne vidjeti ga iz svoje betonske krletke? Zašto bi osobe iz unutrašnjosti zemlje ili stranci iz europskih zemalja kupili, primjerice za 100.000 Eura, apartman u nagrđenom apartmanskom kvartu u kojem će godišnje provesti možda 15 dana odmora i uz to nemati mogućnost za moderan, sadržajan odmor? Čini se da ta vrsta odmora postaje najskuplja i nepoželjna u suvremenom svijetu te da turizam ima sasvim drugi smjer razvoja, kojeg treba pomno pratiti.

Naši građevinari navikli su još uvijek razmišljati pretežno o sebi:  kako i gdje će graditi te koliko će zaraditi, ali ne i o navikama turista (budućih kupaca apartmana), koje  se mijenjaju. Dolaze nove generacije koje ne žele iz godine u godinu provoditi odmor u jednoj zemlji, a još manje na jednom mjestu, koje uz to(zasad u Hrvatskoj) ne nudi dodatne, moderne sadržaje za ugodan život, odmor i razonodu. Također, naši građevinari još ne vide da nove generacije većinom nemaju niti viška kapitala, niti se žele zaduživati za primjerice 100.000 Eura u takve svrhe, koje ne zadovoljavaju njihove želje.

Svejedno, ja i dalje često čujem od građevinara: „Samo kad bi mi banka odobrila kredit!Naći ću nekako kupce koji imaju novaca!“ Dečki, vrijeme je za buđenje!