Kod ove bolesti organizam sam uništava svoje eritrocite i samim time narušava prijenos kisika i ugljičnog dioksida
Riječ autoimunost govori o tome da naš imunosni sustav ne prepoznaje sastojke vlastitog organizma te ih kao takve napada. Autoimune bolesti su danas sve više prisutne i po nekim autorima to je rezultat neadekvatnog načina života koji nije sukladan osnovnim prirodnim zakonima. Jednostavno rečeno, živimo na način koji zbunjuje naš imunosni sustav te on kao osnovni čuvar našeg života počinje s prijateljskom vatrom, napada vlastite snage. Zašto se suštinski to događa još uvijek nije posve jasno. Postoji niz pretpostavki od kojih smo naveli jednu, ali to je samo pretpostavka. Možemo slobodno reći da, kada je u pitanju autoimuno oboljenje, da je to još uvijek veliki izazov medicinske znanosti. Primijećeno je da se broj autoimunih oboljenja povećava u svijetu i da češće oboljevaju žene..
Autoimune bolesti su prisutne među nama. Navedimo samo osnovne bolesti koje su svaki dan sve brojnije i brojnije: Chronova bolest, celijakija, reumatoidni artitis, diabetes tipa I, Hachimotova bolest, Lupus reumatoides itd. Već je poznato je oko 100 bolesti autoimunog sustava.
U tu kategoriju spada i autoimuna hemolitička anemija.
U prijašnjim člancima o anemijama rekli smo da je životni vijek eritrocita 120 dana.
Kod ove bolesti organizam sam uništava svoje eritrocite i samim time narušava adekvatnu funkciju crvene krvne loze (prijenos kisika i ugljičnog dioksida). To ima veliku reperkusiju na opće stanje organizma, oštećenje drugih sustava i smanjenje kvalitete života. Kad želimo govoriti o uzrocima nastanka hemolitičke anemije, onda možemo navesti dvije osnovne grupe.
Prva je čisto autoimuna bolest nepoznatog porijekla, a druga nastaje zbog određenih lijekova, u prvom redu to su neki antibiotici i lijekovi bazirani na alpha dopi. Postoje i neke druge supstance o kojima moramo voditi računa kao mogućim uzrocima. Naime, kao i kod drugih bolesti, najvažnije je pronaći pravi uzrok nastanka autoimune anemije. Ako se utvrdi lijek koji dovodi do nastanka autodestrukcije eritrocita, onda je najvažnije taj lijek isključiti iz terapije. Ponekad i nakon toga oporavak potraje duži period. Kod autoimune anemije gdje uzrok nije poznat, najčešća terapija su kortikostereoidi.
Iako je za sada ovo oboljenje relativno manje prisutno u populaciji (oko 5 % svih anemija), bolest treba shvatiti ozbiljno. I kod svih osnovnih pokazatelja da pacijent boluje od anemije, potrebno je što prije pronaći osnovni uzrok i početi s liječenjem.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na: [email protected]
