Kada u silvestarskoj noći dvanaest zemalja Europske unije uvede euro i kao gotovinsko sredstvo plaćanja i neke će manje tranzicijske zemlje istočne i južne Europe preuzeti novu valutu. Za te zemlje uvođenje eura zasigurno ima neke očite prednosti, ali su glede zamjena ušteda, najčešće u njemačkim markama, prepuštene same sebi. U Bugarskoj, Estoniji, pojedinim zemljama nastalim iz bivše Jugoslavije uvedeni su Currency-Board sustavi gdje je njemačka marka tradicionalno sredstvo plaćanja, a domaći novac je valutno-tehnički vezan uz njemačku marku i otada je ovisan o svemu što se zbiva s njemačkom valutom. Za to područje promjena marke u euro ne znači ništa novo jer je sada praktički DEM samo drugo ime za euro, čiji je tečaj sada fiksiran prema košari europskih valuta. Na svjetskom deviznom tržištu ništa se dramatično nije desilo nakon početka rata u Afganistanu: Euro i dalje fluktuira u opsegu 91-94 američka centa. U slučaju da se popne iznad razine od 94 centa budućnost eura bi izgledala mnogo blistavija, dok sa druge strane evidentno je da američko gospodarstvo ove godine neće isplivati iz negativnog rasta čiju je recesiju samo pojačao teroristički napad prije mjesec dana. Britanska funta kreće se u omjeru 1.46 - 1.49 dolara za funtu i još uvijek je otvorena opcija probijanja psihološke granice od 1.50 USD za funtu nakon koje bi uzlazni trend funte bio teško zaustavljiv. Drugim riječima funta se "bori" da pod što boljim uvjetima jednoga dana uđe u euro, a po sadašnjim pokazateljima tečaj bi bio oko 60 penija za euro. Švicarski franak ostvaruje konstantan rast u odnosu na USD tako da se danas dobiva jedva 1.61 franak za američki dolar, dok je taj omjer prije mjesec dana bio 1.70 franaka za 1 USD, U odnosu na marku franak je imao nagli skok gdje se za 1 CHF dobivalo 1.35 DM, međutim u trokoraku se vratio na prijašnje pozicije, pa se danas dobiva za 1 CHF=1,32 DM. Tečaj hrvatske kune u odnosu na euro se pomalo smirio i kreće se oko 7.52 kuna za 1 euro što donekle dokazuje spregu između HNB i hrvatske vlade kojoj odgovara tečaj ispod razine 4 kune za marku kako bi vlada što lakše vraćala stvorene dugove. Iako je HNB nezavisna institucija, utjecaj vlade je i više nego vidljiv, jer da je tečaj kune slabiji, trebalo bi više kuna za vraćanje dugova u devizama pa je očigledno da vlada ne voli slabu kunu pogotovo što je vanjski dug narastao na 11.5 milijardi dolara.