Analitičari koji predviđaju kretanja tečajeva u zadnje vrijeme imali su dosta težak posao. Većina je očekivala nakon uvođenja eura 1999. godine njegov rast, no on je pao. Prošle godine kada je gospodarstvo SAD-a ušlo u recesiju većina je očekivala pad vrijednosti dolara, no on je ojačao. Jedna od zanimljivijih metoda za izračun "stvarne" vrijednosti pojedine valute je ona koju provodi časopis "The Economist". Metoda se zasniva na izračunu indeksa stvarne kupovne moći pojedine valute. Naime, u dužem periodu tečajevi pojedinih valuta teže postići uravnoteženu cijenu za košaricu istih proizvoda ili usluga u obje zemlje. Ono što se u ovoj metodi koristi kao košarica je Mc Donald's-ov hamburger Big Mac.
  Cijena Big MacParitet kupovne snageTečaj za američki dolarPod (-) / pre (+) cijenjenost na dolar u %
  lokalnau USD   
SADDolar2,492,49---
ArgentinaPeso2,50,7813,13-68
AustralijaDolar31,621,21,86-35
ČeškaKruna56,281,6622,634-33
DanskaKruna24,752,969,948,3819
EngleskaFunta1,992,881,251,4516
EurozonaEuro2,672,370,930,89-5
HrvatskaKuna141,735,628,11-31
JapanJen2622,01105130-19
KanadaDolar3,332,121,341,57-15
KinaYuan10,51,274,228,28-49
MađarskaForinta4591,69184272-32
PoljskaZlot5,91,462,374,04-41
RusijaRublja391,2515,731,2-50
ŠvicarskaFranak6,33,812,531,6653
Izvor: The Economist, April 27, 2002. Treća kolona predstavlja cijenu Big Mac u lokalnoj valuti. Slijedeća kolona predstavlja lokalnu cijenu Big Mac-a izraženu u dolarima po tečaju iz predzadnje kolone. Najjeftiniji je hamburger u Argentini (78 centi) što je i razumljivo zbog devalvacije pesosa. Najskluplji Big Mac je u Švicarskoj (3,81 dolar). Kolona paritet kupovne snage (PKS) dobije se podijelom lokalne cijene s cijenom u SAD. Npr. u Japanu Big Mac košta 262 jena podijeljeno s 2,49 (cijena u SAD) dobije se PKS od 105 jena što govori da je jen u odnosu na dolar 19% podcijenjen (105 jena podijeljeno s 130 jena). Za Eurozonu uzeta je prosječna cijena hamburgera od 2,67 eura, mada je najjeftiniji u Grčkoj (2,15 eura), a najskuplji u Francuskoj (2,95 eura). Po ovoj metodi euro je podcijenjen u odnosu na dolar za 5%, puno manje nego što se trenutno smatra (oko 15%). Iz zadnje kolone vidljivo je da je američki dolar u odnosu na većinu promatranih valuta precijenjen. Nedostaci ove metode su u tome što cijena Big Mac-a u pojedinoj zemlji ovisi o stopi poreza, cijeni radne snage, cijeni sirovina, profitnim maržama. Ova metoda možda izgleda neozbiljno no nije za odbaciti. Ovom metodom izračunalo se da je 1995. japanski jen bio precijenjen u odnosu na dolar za 100% i stvarno jen je u narednim godinama pao za 35%. Isto tako 1999. prilikom uvođenje eura ovom metodom euro je bio precijenjen što se kasnije i pokazalo kroz dugogodišnji pad njegove vrijednosti. Dakle, ako je suditi prema razultatima Big Mac analize američki dolar bi trebao gubiti na vrijednosti u narednim godinama.