Ovih dana svjedočimo vrlo velikoj medijskoj zainteresiranosti za probleme osiguranja automobilske odgovornosti, koja je, kao što je poznato, kod nas zakonska obveza svakog vozača. Naravno, naslovi prodaju novine, a što je istina - to i nije toliko važno. Tako se govori o tome da su osiguratelji u desetak godina prevarili vozače za desetke milijardi kuna, a tako sofisticiranu prijevaru obavili su, navodno, na način da su šakom i kapom svim vozačima davali bonuse na koje nisu imali pravo i tako smanjili premiju za polovicu, da bi je kasnije višestruko povećali. Teško je prihvatiti tezu o kaosu na tržištu osiguranja od automobilske odgovornosti, jer je taj "kaos" u praksi postao katalizator očekivane liberalizacije tržišta. A što se tiče prevare vozača - još manje je argumenata za to: bonusi su, ako je vjerovati napisima, odobravani svima, korist od toga imali su upravo vozači. Ta korist nije bila na njihovu kasniju štetu, jer premije osiguranja, iako umanjene neopravdanim odobravanjem bonusa, doista nisu višestruko mijenjane, kako se tvrdi (u zadnje tri godine, ne računajući uvedeni porez, 13%). Proziva se nadležno nadzorno tijelo zbog neaktivnosti i nepoduzimanja mjera protiv prekršitelja, a navodni kaos na tržištu osiguranja automobilske odgovornosti najčešće je spominjani razlog smjene aktualnog direktora Direkcije za nadzor. Aktualni direktor je usput rečeno, na čelu Direkcije od samog njenog početka pa je tako sustav osiguranja vodio u onim teškim ratnim i poratnim godinama, i unatoč tomu osigurao zavidnu razinu slobodnotržišne utakmice otupivši na taj način oštricu monopolis-kartelnog ponašanja, koje bi zasigurno najviše štete nanijelo upravo vozačima koji bi morali plaćati veću premiju. Usput, da se radi o kaosu vjerojatno bi u ovih trinaestak godina neko kaotično osiguravajuće društvo otišlo u stečaj. No, to se nije dogodilo, za razliku od nama susjednih istočnih kaotičnih tržišta osiguranja. Iz reakcije državnih dužnosnika pak dade se zaključiti da Državi i ne smeta toliko navodni nered na tržištu koliko iznenada spoznata činjenica da odobravanjem (neopravdanih) bonusa i ona gubi značajan komad torte uobličen u porezu na premiju obveznog osiguranja (što je taj komad od 15% najteži i najveći u Europi - pravda se i najvećih apetitom Države u tranziciji). Vjerojatnije je, dakle, da je iznenada probuđena briga za nerealizirane prihode samo pravdanje za već prije u medijima objavljenu promjenu na čelu nadzornog tijela, a što se savršeno uklapa u deja-vu listu smanjenih dužnosnika i pravdanja za te smjene. Da bude još čudnije, povika na bonus rasplamsala se upravo pred donošenje novoga Zakona o osiguranju, odnosno Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji će biti potpuno usklađeni s propisima Europske unije, koji pak zabranjuju bilo kakvu intervenciju državnih tijela u uvjete i tarife osiguranja ili, jednostavnije rečeno, inzistiraju na potpunoj slobodi tržišnog takmičenja. Dakle, uskoro bi problem (ne)opravdanog bonusa ili malusa bio prepušten slobodnoj odluci pojedinog osiguratelja, nadamo se, ne na štetu vozača, kojima je gore navedeni oblik državne zaštite odista nepotreban.