Velika sunčanica je jedna od najukusnijih gljiva koje rastu na našem području. Ima odličan okus i miris koji podsjeća na bademe, orahe ili lješnjake, pa se mladi plodovi mogu konzumirati i sirovi

 

Ljeto je iza nas, a velika vlaga u ranu jesen pogoduje rastu gljiva. Krenite u šetnju šumom i uživajte u branju ovih ukusnih i sočnih plodova. No, budite oprezni kako zbog neznanja ne biste jestivu gljivu zamijenili onom otrovnom.

Velika sunčanica (lat. Macrolepiota procera) je vrsta gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).

Zovu je još i suncobran, šugavica, kišobran, srnjaki, kozara, štitarka, marela. Ubrajamo je u naše najveće gljive, raste diljem Europe, a možemo je pronaći u svijetlim listopadnim i mješovitim šumama, u grmlju, na travnatim površinama, uz rubove šuma i uz putove. Raste tijekom ljeta i u jesen, točnije od srpnja do studenog, u skupinama ili pojedinačno.




Razlikujemo više vrsta sunčanica - običnu sunčanicu, grbavu, oguljenu, kuštravu i otrovnu sunčanicu.  Otrovna sunčanica ili Macrolepiota venenata na središtu klobuka ima ljuske formirane u obliku zvijezde, a na prerezu je crvene boje. Ne raste u šumama, već je uglavnom možemo pronaći u cvijetnjacima, vrtovima i voćnjacima. 

Skoro sve sunčanice, osim otrovne, su jestive i vrlo dobre kakvoće. Kod svih vrsta trebamo koristiti samo klobuk jer je stručak dosta žilav i tvrd, osobito kod starijih primjeraka. Klobuk je u mladosti okrugao, koničan do jajolik, u obliku izdužene kugle ili jajeta. Zajedno sa stručkom djeluje kao batić, udaraljka za bubanj jer joj rubovi tada prianjaju uz stručak. Poslije se postupno otvara te konačno postaje raširen i izgleda kao kišobran. Naraste promjera 10-30 centimetara s izraženim tamnim i tvrdim ispupčenjem u sredini. Cijeli je prekriven velikim, smeđim ljuskama koje se na rubu smanjuju.

Stručak je bijele boje i gusto prekriven smeđim valovitim prugama. Dužine je do 40 cm, a širine svega 1 do 2 cm, to jest 4 cm u bazi zbog zadebljanja. Svoju punu visinu, stručak doseže i prije nego što klobuk poprimi plosnati izgled.

Zanimljivo je da je stručak šupalj, ali u isto vrijeme i tvrd i žilav zbog čega se ne jede. Na dnu je gomoljasto zadebljan, a na vrhu ima deblji prsten s rastrganim rubom koji je pomičan na dodir.

Velika sunčanica je jedna od najukusnijih gljiva koje rastu na našem području. Ima odličan okus i miris koji podsjeća na bademe, orahe ili lješnjake, pa se mladi plodovi mogu konzumirati i sirovi. Starije plodove ipak treba termički obraditi. Možemo ih peći ili pohati, pirjati, peći na roštilju, ali kuhanje nije preporučljivo jer se u tom slučaju raspadnu. 

 

SASTOJCI: 

- 4 velike sunčanice

- 1 veća kapula

- 2 režnja češnjaka

- 2 bjelanjka

- krušne mrvice (koristla sam zobene pahuljice)

- 2-3 žlice soja sosa

- sol

- papar

- 2 žlice maslinovog ulja

 


PRIPREMA:

Kapulu, češnjak i sunčanice narezati na sitno, dodati bjelanjke i začine te dobro promiješati (ja sam sve ubacila u multipraktik i miksala), dodati krušne mrvice da se smjesa stisne. Oblikovati burgere, staviti na lim za pečenje i peći na 180C oko 30 minuta.

Gotove burgere možete poslužiti uz povrće, uz neki umak, kao zamjenu mesu ili ubaciti u hamburger.