Pokušati izabrati koja će nam valuta u kraćem roku donijeti najveći povrat nikad nije lagano. Investitori često koriste razne tehničke modele, grafičke indikatore i "carry trade" mogućnosti da bi lakše odlučili koja će valuta biti ona prava za njihova ulaganja. Pokazuje se da su carry trade investitori bili ključni za kratkoročne pomake valutnih tečajeva u prvoj polovici ove godine. Pod terminom carry trade u financijskim vodama podrazumijeva se ulaganje u valute s višom kamatnom stopom uz zaduživanje u valutama s nižom kamatnom stopom. Investirori koji su ulagali u tri valute s najvišim prinosom - norveška kruna (7,0%), novozelandski dolar (5,8%) i australski dolar (4,8%) - i istovremeno se zaduživali u tri valute s najnižim kamatama - američki dolar (1,8%), švicarski franak (0,7%) i japanski jen (0,1%) - ostvarili su do danas pristojne povrate na uloženi kapital (povrat od oko 11%). Zbog veće potražnje za valutama s višim kamatama njihovi tečajevi su postajali sve viši, te je zbog toga u lipnju i srpnju uslijedila korekcija vrijednosti tih valuta. Samim time tijekom ta dva ljetna mjeseca povrat za carry tradere je bio negativan (oko 4,5%). Na njihovu sreću to razdoblje negativnog povrata bilo je kratkoga vijeka te je ponovno u kolovozu povrat na uloženi kapital bio pozitivan i to od nekih 2,5%. Tečaj euro/dolar snažno je narastao tijekom proljeća ove godine, da bi u zadnjih nekoliko mjeseci se stabilizirao u rasponu od 0,97-1,01 dolara za euro. Veliki broj analitičara vidi daljnje jačanje eura. No euro, barem za sada, da bi ispunio ta predviđanja mora proći neka "iskušenja". Prvo, europska tržišta vrijednosnih papira su u vrlo lošem položaju u odnosu na američka, i to gledajući u relativnim i u apsolutnim brojkama. Drugo, sudeći prema reakciji tržiša na rezultate njemačkih izbora vlada uvjerenost kako potrebne strukturalne promjene u njemačkom gospodarstvu neće ići onom dinamikom (brzinom) kojom bi išle da je g.Stoiber dobio vlast. Ako to stvarno bude slučaj, njemački rast proizvodnosti bi mogao sve više posustajati za američkim. Mogući rast cijene crnog zlato-nafte prijeti rastu europskog gospodarstva koje je vrlo osjetljivo (inflacija) na te promjene. Gledajući kroz povijest, visoka cijena nafte negativno je utjecala na vrijednost eura (ili nekad njemačke marke). Sada se mnogi pitaju zašto analitičari gledaju s optimizmom na budućnost eura. U nizu mogućih odgovora, jedan je da euro vrijedi zbog trenutnih slabosti dolara. Gledajući prema paritetu kupovne moći američka valuta je još uvijek precijenjena u odnosu na većinu svjetskih valuta pa tako i u odnosu na euro za nekih 15%. Ono što najviše zabrinjava analitičare je porast proračunskog deficita koji se opasno približio razini od 5% bruto društvenog proizvoda. Realna kamatna stopa na dolar je jedna od najnižih kada se gledaju značajnije svjetske valute, zbog toga takve niska kamata ne predstvalja mamac za inozemne investitore koji bi na taj način donekle krpali proračunsku rupu. Nadalje, tehnička analiza pokazuje kako se euro u odnosu na dolar nalazi u uzlaznom dugoročnom trendu, koji traje još od listopada 2000. godine kada je tečaj eura za dolar bio ispod razine 0,85. Zbog gore navedenih razloga predviđanja analitičara velikih svjetskih banaka ukazuju na daljnje jačanje eura u odnosu na dolar i to u periodu od 3 mjeseca na tečaj 1,02; u periodu od 6 mjeseci na tečaj 1,05; te u periodu od 12 mjeseci na tečaj 1,08 dolara za euro.