- Tko će nas zaštititi od krađe i moguće zloporabe osobnih podatka, koje inače moramo dati tijelima koja vrše javnu ili parajavnu funkciju?
Nekako u isto vrijeme prošle godine naša čitateljica Ć.Z. žalila se da joj jedna naša renomirana osigurtateljska kuća šalje pismo u kojem joj daje na znanje da joj „tad i tad“ ističe obvezno osiguranja njenog vozila, iako je ona već godinama uredno osigurana kod Jadranskog osiguranja i nema namjeru mijenjati osiguratelja. Isti slučaj, žali se, ponavlja se i ove godine, iako je nakon pismene intervencije kod predmetnog osiguratelja prošle godine, očekivala da se to neće ponoviti.
Dakle, znaju sve: datum isteka ugovora o osiguranju, registarski broj, adresu stanovanja, vjerojatno i JMBG (a to znači i OIB)...
„Obzirom da X osiguranje može ponuditi kvalitetno i cijenom povoljnije osiguranje vašeg vozila od drugih, molimo vas(Sic!) da kontaktirate našu zastupnicu M.T. iz poslovnog ureda u B. Vjerujemo da će se kvalitetna suradnja koju ste imali i do sada nastaviti na obostrano zadovoljstvo...“, stoji u predmetnom pismu.
Naravno, ako zanemarimo samohvalu, u pismu je i jedna velika laž: nikakve poslovne suradnje dosada s tim osigurateljem nije bilo; ni kod obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, ni kod bilo koje druge vrste osiguranja. Dakle, krađa podataka je očigledno izvršena; tajnost osobnih podataka ne postoji; podaci koji se daju kod registracije vozila dostupni su odabranima, iako im po propisima ne bi smjeli biti dostupni. Sudeći prema adresi Poslovnog ureda (STP u B.) nije teško utvrditi odakle ovom osiguratelju osobni podaci.
Tko će nas zaštititi od krađe i moguće zloporabe osobnih podatka, koje inače moramo dati tijelima koja vrše javnu ili parajavnu funkciju?
Postoji nekakva državna agencija koja se bavi takvim problemima, ali očito neuspješno. Hrvatski ured za osiguranje, koji neke podatke iz polica vodi u svom Informacijskom centru, upozoren je na ovu grdu praksu krađe podataka, ali je očigledno nemoćan. Jer, svi potencijalni krivci sliježu ramenima i tvrde da podaci od njih ne cure neovlaštenima. Da im vjerujemo? Ili–da slegnemo ramenima, prihvatimo stvarno stanje i prilagodimo mu se? Postoji i treća mogućnost: ignorirati samohvalu nazovi renomiranog osiguratelja i neovlašteno raspolaganje našim podacima u startu shvatiti kao njegov nedostatak i manu!
