Već dugo nije bilo toliko reakcija na neki tekst, kao na onaj iz prošlog broja istog naslova. Javili su se i neki mehaničari, ali i vozači. Ovi zadnji su rekli da ništa nije napisano kako neki mehaničari ugrađuju stare dijelove, a neki ih naplate i ako ih nisu ugradili itd. Još su napravili paralelu s aktualnim doktorom, koji je, po njemu, malu plaću, nadoknađivao dodatnim eurima. Iako nije namjera braniti doktore za automobile, niti tvrditi da nema takvih pojava, treba reći da je toga sve manje, jer je konkurencija velika, pa se svi više paze. Dovoljno je pustiti glas da je taj i taj mehaničar nešto "smuljao", pa izgubi povjerenje i onih koji su samo čuli da nešto ne štima. No, takve proizvoljne tvrdnje i blaćenje majstora nisu uvijek opravdane. Danas se svi vole razumjeti u automobile, pa sami donose zaključke da li je nešto dobro napravljeno ili ne. Naravno da dileme nema kad auto ostane na cesti, a pred par dana je bio na servisu, ili kad se dogodi isti kvar koji je nedavno "popravljen". Neki vozači griješe, pa iz razloga nepovjerenja odmah otiđu drugom mehaničaru ili u drugi servis. To je nije dobro, jer će vjerojatno svaki normalan majstor priznati neki propust, pokriti se ušima, izviniti i otkloniti reklamaciju. Ako to i ne učini, ima mehanizama kojima ga se može prisiliti na ispravljanje pogreške. Radi li se o većem trošku, na vaše traženje, Sud vrlo brzo odlazi na teren i uz pomoć sudskog vještaka vrši osiguranje dokaza i snimanje trenutačnog stanja vozila, nakon čega je popravak moguće obaviti, a vama preostaje sudska tužba s osiguranim dokazima protiv nesavjesnog mehaničara. Naravno da to košta, ali ako ste sigurni da ste u pravu, donosi i rješenje vašeg problema. No, oprez! I kad vam se čini da ste sto posto u pravu, nemojte biti tako sigurni, jer auto može stati i iz deset drugih razloga, lupati može na deset drugih mjesta, isto kao i propuštati ulje itd. Ako niste baš sigurni, bolje je privatno angažirati sudskog vještaka za automobile s popisa vještaka na Sudu, koji će vam pregledom vozila reći da li ste u pravu ili ne, tj. da li vam se isplati tužba. Tako ćete, ukoliko niste u pravu uštedjeti vrijeme i novac. Odlazak na ponovni popravak drugom majstoru, bez da ste se javili onome koji je isti kvar popravljao i naplatio, obično donosi probleme. Rijetko će vam koji samo na temelju drugog računa vratiti novac, jer vi smatrate da se radi o reklamaciji. Osim toga, ima i mehaničara koji nisu korektni, pa će ocrniti kolegu koji je radio prije njega i ako to baš nije zaslužio. Dakle, ispravan postupak u slučaju ponovljenog kvara, ako se radi o nekom razumnom roku, bio bi nazvati vašeg mehaničara i pitati ga o daljnjem postupku. Ako vas taj glatko odbije, bez obzira na izglednost krivice, nemojte mu se više vraćati i poduzmite prije navedene korake. Ima i onih vozača koji nikada nisu dva puta bili kod istog majstora ili u istom servisu. Negdje je skupo, negdje treba dugo čekati, negdje nije kvalitetno itd. No, takvi, obično nikad ne nađu nekog stalnog mehaničara, ali je vjerojatnije da tu nije problem u mehaničaru, nego u vozaču. Oni uvijek najbolje znaju koliko nešto treba koštati, kad treba biti gotovo, što sve treba učiniti itd. Naravno da će iznervirani majstor postaviti pitanje zašto to ne obavi sam, kad sve zna, na što dobije spreman odgovor u stilu, da nema kada, gdje, s čim itd. Naročito znaju koliko nešto treba koštati. Kaže kolega da je neki dan mijenjao kvačilo na jednom autu, pa je obavijestio stranku da će ga set kvačila koštati oko osamsto kuna, na što je dobio odgovor da to neće jer je preskupo. Kada mu je ponudio jeftiniju varijantu od nekih šestopedeset, "sveznajući" je rekao neka mu to ne ugrađuje, jer sigurno ništa ne valja. Takvih primjera ima svakodnevno, no zadržimo se na naslovu. Čak ni Osiguravajuća društva ne priznaju servisima realnu cijenu radnog sata, nego im ga sami određuju kad je u pitanju limarski, lakirerski ili mehaničarski popravak po njihovom Izvidu štete. No, satnica je veća npr. u Zagrebu, nego u Rijeci, kao da su tamo majstori bolji. Ako dalje uspoređujemo, vidjet ćemo da se za dva decilitra Coca Cole, u kafiću plati više nego za litru u marketu. O kavi da ne govorimo. Svi piju i nitko se ne buni. I za kraj: čak i frizeri za pse skuplji su od mehaničara. Jesu su onda mehaničari zaista skupi?