Za početak, u osnovnim crtama treba reći što je prostata. Ne biste vjerovali da i dan danas ima ljudi koji uopće ne znaju što je prostata, a neki misle da taj organ imaju i žene.
Dakle, prostata je žlijezda koja je najčešće veličine pitomog kestena, koja se nalazi neposredno ispod mokraćnog mjehura, sprijeda je stidna kost, a straga debelo crijevo. Osnovna uloga ove žlijezde je da proizvodi najveći dio tekućine, koja sa spermijima i manjim dijelom tekućine koju proizvode testisi, čini spermu. Sperma sadrži spermije i tekućinu koja čuva spermije i omogućava im da dođu do jajne stanice žene i oplode ju. Ako niste znali, jajnu stanicu oplodi samo jedan spermij od njih 20 milijuna na 1 ml (u normalnom nalazu). Prostati je osnovna funkcija omogućiti da spermij dođe do jajne stanice. Prostata nije organ koji je odgovoran za spolnu moć muškarca.
Dobroćudno povećanje prostate je proces u kome dolazi do povećanja prostate kao rezultat rasta broja stanica prostate. Zašto se to sve događa? Za sada još uvijek postoji više teza. Taj proces (benigna hiperplazija), sam po sebi nije opasan kao karcinom prostate, ali i takvo uvećanje prostate dovodi do blagog ili težeg poremećaja mokrenja.
Rast stanica prostate dovodi do njenog uvećanja, a kada više nema prostora za vanjsko širenje prostate, onda se vrši pritisak prema unutra. To dovodi do stiskanja mokraćovoda što se odražava na otežano mokrenje, pa sve do nemogućnosti mokrenja.
Bolest najčešće nastupa nakon 40 godina starosti, a izrazita je kod starijih muškaraca.
Bolest nastupa postepeno i javljaju se slijedeći simptomi:
– usporeno mokrenje
– nepotpuno pražnjenje mjehura
– slabi mlaz
– učestalije mokrenje
– pojačano noćno mokrenje
– bolno mokrenje
– nalaz krvi u mokraći
– pečenje pri mokrenju (infekcija)
– otežano mokrenje s dodatnim naporima da se isprazni mjehur
– nemogućnost kontroliranog zadržavanja mokraće
Liječenje povećane prostate se standardno dijeli na konzervativno i operativno.
Kada su u pitanju lijekovi, sada su standardni lijekovi iz grupe Alfa–1 blokatora. Postoje još neke vrste lijekova, no jasno je da to treba prepustiti liječniku da s pacijentom odabere najbolju kombinaciju lijekova. Antibiotici se daju samo u slučaju urinarne infekcije i to po mogućnosti nakon urađene urinokulture i antibiograma.
Danas je sve više urinarnih infekcija koja teže odgovaraju na antibiotsku terapiju. U slučaju kada standardna terapija ne pomaže, pacijenta treba kirurški tretirati.
Adekvatna prevencija ne postoji.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na [email protected]
