Američki je dolar tijekom prošlog tjedna postao valuta koja se rasprodaje. Dolar je izgubio na svim frontovima osim prema japanskom jenu. Razloga za slabljenje dolara ima više: prvi je svakako nerazrješiv čvor oko izbora američkog predsjednika, drugi razlog leži u slabijim statističkim pokazateljima, a treći u izvješćima koja pokazuju da će profiti poduzeća visoke tehnologije u SAD biti manji u četvrtom tromjesečju. Sve nabrojano, uz povoljniji vjetar u jedra eura, imali su za posljedicu da je dolar postao prevelik teret za mnoge investitore. Dolarske su pozicije prevelike, pa su mnogi požurili olakšati ih malo. Šteta koju je prouzročila predsjednička bitka je posredna i neposredna. N eposredno, investitori su rasprodali dionice, posebice na NASDAQ-u, burzi koja mjeri snagu tzv.»nove ekonomije». NASDAQ se našao na razinama 50% nižim nego što je bio u ožujku. Investitori su manje, više svoje novce onda uložili u američke državne obveznice (T bonds) i sada čekaju rasplet. Posredna je šteta u narušenom image-u nepobjedivosti dolara. Ako se izuzme japanski jen koji pokazuje da će njegov hod u slijedećeoj godini biti jednosmjeran-nizbrdo, što zbog političkih prilika u zemlji, što zbog stanja u gospodarstvu, sve ostale valute iskoristile su priliku i znatno napredovale u odnosu na dolar. Australski i novozelandski dolar bili su u gotovo očajnoj situaciji kada njihove centralne banke više nisu imale dovoljno likvidnih sredstava za intervencije, pa ih je pad vrijednosti dolara i te kako obradovao. Euro se približio najnižem ikad zabilježenom tečaju, a švicarski franak došao je do točke kad bi daljnji gubitak na vrijednosti i te kako potresao nezavisnu valutu. Britanska funta bila je opet na razinama ispod kojih se otvarao ambis, a kanadski dolar na putu prema 1,60. Nakon oporavka australskog dolara koji se napokon našao na razinama iznad 54 američka centa, euro je krenuo u pohod prema razini 90 centi. Sve se to poklopilo s još jednim, naizgled nevažnim događajem koji je u stvari bio katalizator daljnjeg pada dolara. Naime, turske banke našle su se u teškoćama. Kakve to veze ima s dolarom? Uzročno-posljedična veza je slijedeća: turske su banke posuđivale švicarske franke uz izuzetno nisku kamatu, pretvarale ih u turske lire i oročavale uz mnogostruko više kamate od onih koje su plaćale švicarskim bankama. Dok god je taj proces bio jednosmjeran, sve je štimalo. Turske su banke prodavale franke pa je franak dodatno gubio na vrijednosti, a vrijednost turske lire je rasla.Onog trenutka kada su se banke našle u teškoćama, počele su prodavati turske lire i kupovati franke ne bi li vratile dugove. Švicarski je franak stoga počeo dobivati na vrijednosti, a to se najbolje odrazilo u tečaju dolar/franak gdje su dolarske pozicije bile»najduže». Investitori su prodavali dolare i kupovali franke ne bi li realizirali profit pa je dolar cijeli prošli tjedan gubio u odnosu na franak. Najveći pad doživio je upravo u odnosu na tu valutu. S razine 1,81 franaka dolar je skliznuo do razine ispod 1,70 franaka. To se svakako odrazilo i na ostale tečajeve. Britanska je funta napredovala s razine 1,41 do iznad 1,45 dolara dok je kanadski dolar zaustavio pad oko razine 1,54. A predsjednik još uvijek nije izabran!!! Dolar je žrtva i statističkih pokazatelja koji govore da američko gospodarstvo usporava, dok europsko još uvijek raste. Međutim, euro još uvijek nije izvan opasnosti. Iako se trenutačno trži iznad razine 88 američkih centi, a bio je iznad razine 89 centi, još uvijek postoje razlozi za zabrinutost. Europska centralna banka podigla je s 4,5 na 5% novčanoe mase. To će značiti više eura na tržištu, a kad nečeg ima više, onda mu cijena pada. Stoga je razina od 90 centi za sada gornja granica fluktuacije. Sve iznad te razine značit će da je euro na dobrom putu. Hrvatska kuna i dalje polako gubi na vrijednosti. Uz malu pomoć naše centralne banke kuna je održala zavidnu stabilnost.