Nastanku štete može pridonijeti i osoba kod koje se, kao kod slučaja osmogodišnjeg djeteta, ne može govoriti o krivnji
„Dijete mi je stradalo u prometnoj nesreći pretrčavajući cestu koja ide kroz selo, izvan pješačkog prijelaza, a vozač je naletio vozilom i teško ga ozlijedio. Nakon dugotrajnog liječenja obratio sam se osiguratelju vozača koji je kriv za nesreću i tražio isplatu pretrpljene štete, priloživši svu liječničku dokumentaciju koju je osiguratelj prije toga tražio. Dobio sam od osiguratelja ponudu naknade štete nastale djetetu uslijed teških ozljeda (30% trajne nesposobnosti za dijete od 8 godina starosti). Visinom iznosa koji mi je ponuđen sam zadovoljan, ali kvaka je u tome što mi osiguratelj odobreni iznos umanjuje za 25%, obrazlažući to krivnjom djeteta za nastanak štete i činjenicom da je vozač prekoračio dozvoljenu brzinu za samo 15 km/h. Kako može dijete biti krivo za nesreću? Nisu li upravo djeca u prometu posebno zaštićena?“, pita naš čitatelj C.A.
Doista, djeca su posebno izložena stradanjima u prometu. Međutim, za sada, nažalost, njihovo ponašanje (koje nema veze s krivnjom, pa se osiguratelj krivo poziva na krivnju djeteta) po našem pravu itekako ima utjecaja na naknadu štete.
Naime, u čl. 1092. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kaže se: „Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.“
Iz citirane odredbe jasno je da se ne govori o krivnji oštećenoga, nego o tome je li njegovo ponašanje pridonijelo da šteta nastane. Nastanku štete može pridonijeti i osoba kod koje se, kao kod našeg slučaja osmogodišnjeg djeteta, ne može govoriti o krivnji (krivnja je svjestan odnos neke osobe prema svome (ne)djelu).
„Razmjerno snižena naknada“, o kojoj govori Zakon o obveznim odnosima, u konkretnom primjeru je 25%-tno umanjenje odštete, na koliko je osiguratelj ocijenio doprinos dječaka nastanku vlastite štete.
Je li to pravi omjer ili nije, stvar je utvrđivanja i procjene svih okolnosti nastale nesreće.
ZOO u stavku 2. istoga članka o tome kaže: „Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.“
U konkretnom slučaju našeg čitatelja, osiguratelj je korektno slijedio prevladavajuću sudsku praksu u ovakvim i sličnim slučajevima.
