Krajem svake fiskalne godine vlade svih država susreću se sa problemom slaganja proračuna za iduću godinu. Da li proračun treba biti socijalan ili razvojan, deficitan ili suficitan, da li je realan ili nerealan uvijek predstavlja neriješivo pitanje, jer svatko će vući na svoju stranu u uvjerenju kako je baš to ono pravo što državi u ovom trenutku treba. Toga smo svjedoci i mi, gledajući i čitajući izvješća iz Sabora o raspravi oko raspodjele velikog kolača - proračuna. Ministar financija Mato Crkvenac najavio je da će proračun za 2002. godinu iznositi 73,9 milijardi kuna, dok se rashodi države planiraju na 76,8 milijardi kuna. Ukupan se proračun bazira na gospodarskom rastu od 3,5% i stopi inflacije do 4%, te proračunskom deficitu od 4,25% BDP. Za razliku od nas, koji si još uvijek možemo dopustiti luksuz prekomjerne proračunske potrošnje, zemlje Europske monetarne unije (EMU) imaju stroga i jasna pravila igre oko slaganja proračuna - proračunski deficit ne smije biti veći od 3% BDP. Ovo pravilo doneseno je 1992. godine u nizozemskom gradiću Maastrichtu na konferenciji vlada zemalja ondašnje Europske zajednice, a 1996. Godine u Dublinu, pravilo je pretočeno u dokument pod nazivom "Sporazum o stabilnosti i razvoju". Sporazum dopušta pojedinoj državi proračunski deficit veći od 3% u tri slučaja: prirodne katastrofe, privremenog odstupanja države iz EMU-a, te u slučaju smanjenja BDP više od 2%. U svakoj drugoj situaciji država koja prekorači dozvoljenu granicu proračunskog deficita snositi će financijske sankcije Ovaj sporazum mogao bi postati jedan od razloga sporijeg rasta europskog gospodarstva, ali i nestabilnosti u državama EMU-a. Njemački Ministar financija Hans Eichel odbacio je zahtjeve svojih kolega iz Socijal demokratske stranke (SPD) o uvođenju dodatnih ekonomskih poticajnih mjera u proračun za 2002. godinu iz razloga što u proračunu nema više mjesta za dodatnu potrošnju, odnosno proračunski deficit Njemačke ozbiljno se je približio limitu od 3% BDP. Situacija je vrlo složena, jer smanjivanjem rasta gospodarstva opadaju proračunski prihodi (manje se naplaćuje poreza), a s druge strane, zbog smanjenog rasta gospodarstva raste nezaposlenost te se povećavaju socijalna davanja države, odnosno raste deficit. Sada bi većina ekonomista rekla, pa rupu možemo "zakrpati" inozemnim kreditima ili izdavanjem državnih vrijednosnih papira. Da možda mi u Hrvatskoj. No prema spomenutom ugovoru iz Maastrichta, javni dug pojedine države EMU ne smije biti veći od 60% BDP. Ovaj uvijet zadovoljavaju Irska, Finska i Luksemburg, dok je većina ostalih država na granici od 60%, a Italija, Belgija i Grčka su priča za sebe s javnim dugom većim od 100% BDP. Zanimljiv je stav Europske centralne banke (ECB) koja je odbacila bilo kakvu mogućnost gledanja kroz prste većem proračunskom deficitu od dozvoljenog. Čak je i upozorila da bi slabljenje fisklane stege unutar EMU moglo ugroziti stabilnost cijena u eurozoni, što bi navelo ECB na podizanje kamatnih stopa na euro. Još od mogućih načina "krpanja" proračunske rupe su prodaja državne imovine i podizanje stope poreza. Zbog sadašnje situacije na svjetskim burzama te prognozama o daljnjem padu gospodarskog rasta svjetskih ekonomskih velesila prodaja imovine ne bi bila isplativa, kao što ne bi bilo učinkovito niti podizanje poreza. S druge strane Atlantika stvari se čine puno jednostavnijima. Tijekom prošlog mjeseca Bushova administracija "ubacila" je oko 55 milijardi dolara u ekonomiju. Planira se do kraja godine još dodatnih 100 milijardi. Analitičari su pozitivno ocijenili poteze američke vlade o dodatnim fiskalnim poticajima unutar proračuna za iduću godinu. Procjenjuje se da je riječ o iznosu od 150-250 milijardi dolara, odnosno vrijednost od 1,5% do 2,5% BDP. Vezano uz naslov ovog članka, naše Ministarstvo financija pozvalo je veće hrvatske komercijalne banke na upis državnih obveznica izdanih na rok od sedam godina s valutnom klauzulom u iznosu od 200 milijuna eura radi "krpanja" proračuna uslijed podbačaja privatizacijskih prihoda. Također, najavljeno je za sredinu iduće godine izdavanje "samurai" obveznica u vrijednosti od 250-300 milijuna dolara.