Opće obrazovanje je ono koje omogućuje stjecanje kvalifikacija koje su primjenjive i na drugim radnim područjima, te kod drugih poslodavaca. Posebno obrazovanje znači da se stječu kvalifikacije primjenjive uglavnom kod poslodavca koji financira obrazovanje
Ulaganje u znanje se isplati! Naime, Zakonom o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu i Uredbom o izmjenama spomenutog zakona (NN 109/07 i 134/07), propisano je da poduzetnici koji obavljaju gospodarsku djelatnost, te sudjeluju u prometu roba i usluga, imaju pravo umanjiti osnovicu poreza na dobit za određeni postotak opravdanih troškova nastalih u svrhu obrazovanja svojih radnika.
Što to konkretno znači?
To znači da, npr. ukoliko poduzetnik ostvari 100.000 kuna dobiti, a tijekom godine je na izobrazbu kadrova potrošio 20.000 kuna, ukoliko mu se priznaje npr. 70% na ime potpore (o tome ćemo u nastavku), platiti će porez na dobit u iznosu 17.200 kuna (((100.000 – (20.000 x 70%)) x 20%) umjesto 20.000 kuna. Dakle, ušteda na porezu na dobit u primjeru iznosi 2.800 kn.
Bit ove potpore je u tome da se trošak obrazovanja priznaje dva puta (u smislu smanjenja porezne obveze): prvi puta kao redovni trošak koji umanjuje dobit, a drugi puta u vidu potpore.
Osnovni preduvjet je da poduzetnik osigura evidenciju praćenja tih troškova, što je propisano Pravilnikom o sadržaju evidencije državne potpore za obrazovanje i izobrazbu (NN 12/08), i da posjeduje dokumentaciju tj. račune i/ili ugovore o nastalim troškovima. Troškovi moraju biti opravdani, što znači da poslovanje poslodavca zahtijeva takvu edukaciju zaposlenih.
Kako se izračunava potpora?
Potpora se utvrđuje na temelju veličine poduzetnika i prema vrsti obrazovanja:
|
|
Veliki poduzetnici | Srednji i mali poduzetnici |
|
Opće obrazovanje |
do 50% | do 70% |
| Posebno obrazovanje | do 25% | do 35% |
Pritom je opće obrazovanje ono koje omogućuje stjecanje kvalifikacija koje su primjenjive i na drugim radnim područjima, te kod drugih poslodavaca.
Posebno obrazovanje znači da se stječu kvalifikacije primjenjive uglavnom kod poslodavca koji financira obrazovanje.
Veličina poduzetnika utvrđuje se prema vrijednosti aktive, prihoda i broja zaposlenih, temeljem Zakona o računovodstvu (NN 109/08).
Troškovi općeg obrazovanja:
1. školarine na osnovnim i srednjim školama, visokim učilištima te drugim obrazovnim institucijama, na kojima se stječe osnovno, srednje i visoko obrazovanje, uključujući poslijediplomske studije i doktorske studije,
2. troškovi naknada za prisustvovanja seminarima, tečajevima i kongresima, troškovi specijalizacija i drugih oblika obrazovanja i izobrazbe u tuzemstvu i inozemstvu,
3. troškovi predavača i instruktora te troškovi savjetovanja u svezi s projektima obrazovanja i izobrazbe,
4. stručne literature (knjige, časopisi) u papirnatom ili elektroničkom obliku. Stručnom literaturom ne smatraju se javna glasila tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i institucija u njihovu vlasništvu,
5. troškovi otpisa (amortizacija) uređaja, pomagala i opreme koji su korišteni u obrazovanju i izobrazbi, u skladu s opsegom njihova korištenja u tu svrhu.
Troškovi posebnog obrazovanja
U troškove posebnog obrazovanja spadaju prethodno navedeni troškovi, osim onih pod tč.1.
Kada se djelatnik šalje na obrazovanje izvan svog mjesta prebivališta/boravišta, u troškove obrazovanja uključuju se i putni troškovi (smještaj, prijevoz, dnevnice).
