- Dugotrajna imovina je ona imovina koja traje, tj. koristi se u vremenu dužem od jedne godine. Često korišten naziv za dugotrajnu imovinu je investicija. Dugotrajna imovina javlja se u dva osnovna pojavna oblika: prava i stvari
U praksi, česta su pitanja vezana uz nabavu dugotrajne imovine, a najčešće se odnose na umanjenje obveze za porez na dobit ili porez na dohodak (kod obrtnika).
Što je to dugotrajna imovina?
Dugotrajna imovina je ona imovina koja traje, tj. koristi se u vremenu dužem od jedne godine. Često korišten naziv za dugotrajnu imovinu je investicija.
Dugotrajna imovina javlja se u dva osnovna pojavna oblika: prava i stvari.
U prava spada nematerijalna imovina kao npr.: poslovni softver i drugi oblici licenci (prava na korištenje intelektualne imovine), patenti koji se koriste u poslu, zaštitni znaci, franšize i dr. Bitno zajedničko obilježje im je da pravo na njihovo korištenje traje dulje od jedne godine. U prava ubrajamo i financijsku imovinu, kao što su vrijednosni papiri nabavljeni s namjerom držanja u portfelju u vremenu duljem od jedne godine, dugoročni novčani depoziti (npr. u leasing kući, kao jamstvo za odobreni leasing), dugoročna potraživanja za prodanu robu ili usluge i dr.
Stvari ili materijalna imovina su npr.: zemljišta, građevine ili poslovni prostori, strojevi, oprema, namještaj, prijevozna sredstva i dr., ukoliko su nabavljene za korištenje u poslovanju. Ukoliko se poduzetnik bavi prometom istih (trgovanje), tada ova imovina predstavlja „zalihu“ tj. kratkotrajnu imovinu.
Ne trebate biti računovođa da bi shvatili osnovnu razliku između navedene imovine i kratkotrajne imovine kao npr.: zaliha robe (nabavljena je da se proda u što kraćem roku), potraživanja od kupaca (ukoliko je ugovoreni rok plaćanja kraći od jedne godine), vrijednosnih papira koji dospijevaju na naplatu u roku kraćem od jedne godine ili su prilikom njihove nabave već bili namijenjeni za daljnju prodaju.
Razliku između dugotrajne i kratkotrajne imovine možda se najbolje može opisati vremenom potrebnim za unovčavanje iste. Tako novac predstavlja zasebnu kategoriju jer ga se ne treba pretvoriti u novac. On je tu i vjerojatno će ubrzo biti potrošen ili uložen.
Kako vrijednost dugotrajne imovine umanjuje poreznu obvezu?
Često pitanje, naročito krajem godine, jest: „Ako kupim poslovni prostor ili vozilo, koliko ću manje platiti porez na dobit?“
Za razumijevanje, treba znati da poreznu osnovicu čini razlika između prihoda i rashoda (troškova) tj. dobit (ili dohodak). Veći troškovi u pravilu znače manju obvezu za plaćanje poreza na dobit. Tako npr., visoki troškovi plaća ili zakupa poslovnog prostora direktno smanjuju dobit, a time i porez na dobit.
Što se događa kad uložite npr. milijun kuna u kupnju vlastitog poslovnog prostora? Kada bi taj milijun značio odmah trošak, mnogi bi poduzetnici bili u gubitku te godine. Tada bi cijelo poslovno okruženje (banke, poslovni partneri…) zaključilo da vam je poslovanje izuzetno loše i da je najbolje ne poslovati s takvom firmom. Zato postoji amortizacija, a o njoj više sljedeći put.
