Što ako se glasovi dvojice članova podijele? Nije li sastav od dva člana indicija da osiguratelj već unaprijed predviđa da će ta dva člana uvijek imati jednako mišljenje.
Znamo da smo kao nacija povijesno skloni parničenju čim se pojavi nesuglasje s nekim (poslovnim ili inim) partnerom. Posljedica je vrlo veliki broj (nepotrebnih) sudskih sporova pred sudovima u Hrvatskoj (a bogme i u Strasburgu). Djelatnost osiguranja nije izuzetak. No, (europski) civilizacijsko-pravni doseg jedne druge razine rješavanja nesporazuma ili prigovora ili pritužbi između aktera odnosa iz osiguranja uputio nas je na favoriziranje izvansudskog postupanja, koje uključuje rješavanje pritužbi protiv osiguratelja, a zatim i izvansudskog rješavanje spora kroz postupak mirenja. To je i formalizirano donošenjem posebnog pravnog akta - Pravilnika o postupanju društava za osiguranje s pritužbama osiguranika/ ugovaratela osiguranja i korisnika iz ugovora o osiguranju„, koji je objavljen u Narodnim novinama br. 73/13, od 18.6.2013.g.
Dakle, osiguratelji su obvezni ustrojiti postupak rješavanja pritužbi koje im upućuju ugovaratelji osiguranja/osiguranici i korisnici osiguranja iz ugovora o osiguranju. Jedna od institucija takvog postupka jeste i tzv. drugostupanjska komisija za rješavanje pritužbi. No, kako to funkcionira u praksi?
Naš čitatelj I.A. imao je ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti s osigurateljem X. Tijekom trajanja ugovora prodao je vozilo, kupio novo vozilo, javio se svom osiguratelju i došlo je do nesporazuma sa zastupnikom oko postotka bonusa na novom vozilu. Uputio je pismeni prigovor – po nagovoru službenika toga osiguratelja - Drugostupanjskoj komisiji. Ta je Komisija donijela rješenje koje mu je u pisanom obliku uredno dostavljeno i kojim odbija njegov, po njegovom mišljenju utemeljeni, prigovor, a potvrđuje da je njihov predstavnik (zastupnik osiguranja na šalteru) ispravno postupio u predmetnom nesporazumu. No, ono što je zasmetalo I. A. jeste to da je Drugostupanjska komisija toga osiguratelja sastavljena od dva člana (što je vidio iz potpisa drugostupanjske odluke od dvojice članova). Kako može funkcionirati komisija od dva člana? pita se J.A. Što ako se glasovi dvojice članova podijele? Nije li sastav od dva člana indicija da osiguratelj već unaprijed predviđa da će ta dva člana uvijek imati jednako mišljenje i da je formiranje dvočlane komisije samo ispunjavanje formalnog uvjeta iz gore navedenog Pravilnika, bez želje da se prigovor suštinski prouči i argumentirano zauzme stajalište? Još je staro rimsko načelo glasilo „Tres faciunt collegium“ (trojica čine komisiju), pa bi osiguratelj ili osiguratelji koji imaju dvočlanu 2. stupanjsku komisiju mogli naći rješenje upravo u toj izreci. U protivnom, mišljenje J.A.-a je sasvim utemeljeno.
