U posljednjih par godina kroz rastuće američko tržište dionica vidljiva je povezanost potrošnje i bogatstva držanog u dionicama. Naime, pokazalo se da za vrijeme dugog perioda bikova ili rastućeg tržišta kapitala, promjene na burzama direktno utječu na potrošnju, pa je dovelo ovu povezanost u centar interesa makroekonomista. I sam se Alan Greenspan koji je na čelu Fed-a, američke centralne banke, svojevremeno pribojavao rasta tržišta dionica, pa je često pribjegavao povećavanju ključnih kamatnih stopa, kako bi se tržište dionica stabiliziralo, tj. "odahnulo" kontinuiranim rastom (inače, u posljednjih je par mjeseci tržište stalo i padalo, pa nije bilo potrebe za takvim intervencijama). Ova veza se naziva efektom bogatstva i među mnogim ekonomistima postoje razilaženja u objašnjavanju ove pojave. Gotovo jedina stvar oko koje se svi slažu jest da sa porastom bogatstva raste i potrošnja. Jedna studija pokazala je da je efekt bogatstva bio veći 80-tih godina, kada je sa porastom vrijednosti nekretnina i zemljišta rasla i potrošnja, od efekta bogatstva 90-tih godina, koje je povezano sa rastućim tržištima dionica. Dakle, rastuće cijene dionica mogu imati manji utjecaj na potrošnju od povećanja nekog drugog oblika bogatstva. Naime, relativno mali broj američkih domaćinstava ima većinu ušteđevine ili sredstava na tržištu dionica. Jedan od dva domaćinstva posjeduje neke dionice, ali 80% svih dioničara posjeduje samo 4.1% ukupne vrijednosti dionica. Usporedbe radi, 80% vlasnika nekretnina drži oko 29% vrijednosti tržišta nekretnina. Manje od jedne desetine domaćinstava posjeduje dionice vrijedne više od njihove kuće. Neki ekonomisti smatraju da porast cijene dionica također vodi do veće potrošnje domaćinstava koji posjeduju vrlo malo i ništa dionica. Ukoliko rast dionica reflektira dobro gospodarstvo, to može indicirati da se "ne-dioničarima" poboljšavaju uvjeti rada, ili su jednostavno uhvaćeni u sveopćem ekonomskom optimističkom raspoloženju. Isto je tako moguće da rastući ekonomski optimizam vodi ka većoj potrošnji i rastu cijena dionica, a ne da rast dionica vodi povećanoj potrošnji. Ako ljudi imaju vjeru u budućnost, oni mogu i više trošiti i vrednovati više dionice. Ali, te su teorije nedokazane. Neke teorije pak kazuju da efekt bogatstva može biti asimetričan: pad cijena dionica može dovesti do većeg pada u potrošnji nego što rast cijena dionica poveća potrošnju. Ipak, najveća nesigurnost je u odgovoru na pitanje koliko se brzo promjene u bogatstvu reflektiraju na potrošnju. U teoriji, prijenos bi trebao biti promptan, no podaci pokazuju vremenske razmake. Jedan razlog može biti da je potrošnja stvar navike, a navike se sporije mijenjaju s obzirom na nesigurnost koliko će pozitivne promjene u bogatstvu trajati.