Uloga roditelja ključna je u oblikovanju medijske pismenosti djeteta. U ranim godinama se stvara odnos povjerenja između roditelja i djeteta te se grade poželjne navike koje postavljaju bazu za kasniji život


U prošlom članku smo se mogli pobliže upoznati s navikama korištenja medija u predškolskoj dobi. Također, vidjeli smo kako sjedilački način života pokazuje svoju mračnu stranu već i u prvim godinama djetetova života. Tako postoji rizik od smanjenog razvoja fine i krupne motorike i pretilosti. No, postoji i sveobuhvatniji trend modernog života koji je povezan s tendencijom pada slobodne igre tijekom godina, a ujedno i s povećanim korištenjem ekrana, što je sve skupa dovelo do porasta problema u emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta.

No, kao što svaka priča ima dvije strane, tako ima i ova. Da, elektronički mediji su dio naše svakodnevice i prije ili kasnije dijete će doći u doticaj s njima.

 

Djetetu su elektronički uređaji previše zanimljivi i moćni da bi sami mogli postaviti granice u vezi njihova korištenja. Potrebno je vodstvo odraslih koji će voditi brigu – kada, što i koliko dugo dijete gleda.

 


Pravila kod korištenja elektroničkih medija

 

  • Koliko?

Djeca mlađa od 2-3 godine ne bi uopće smjela provoditi vrijeme pred ekranima

Djeca predškolske dobi, starija od 2-3 godine – sat vremena dnevno

 

  • Što?

Potaknuti dijete da gleda obrazovne, dokumentarne i kvalitetne igrane, animirane i zabavne programe. Primjerice, na stranici Sedmi kontinent možete naći pomno odabrane filmske sadržaje, primjerene za djecu.

 

  • Gdje?

Smjestite elektroničke uređaje na vama vidljivo mjesto.

Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju televizor u svojoj sobi gotovo pet sati dnevno više gledaju televiziju od onih koji ga nemaju.

Također, preporuka je isključiti televizor i druge medijske uređaje za vrijeme obroka.

 

  • Kako?

Preporučuje se zajedničko gledanje televizijskog sadržaja radi boljeg razumijevanja i učenja djeteta. Provjerite razumijevanje djeca – prepoznaju li razliku između realnosti i izmišljenih likova: Na primjer: “Što misliš, je li Superman pravi ili izmišljeni lik?”, “Zašto misliš da je izmišljen?”, “Što misliš, je li stvarno ono što čini mačak Silvestar?”

 

Ugasite televizor kad ga nitko ne gleda.
Zanimljiva činjenica: Djeca se igraju igračkom dvostruko kraće kada je televizor upaljen, te se manje koncentriraju na igru.

 

Vrijeme je da se osvrnemo i na pozitivne strane korištenja elektroničkih medija!

 


Nije sve tako crno

Danas je više nego ikad dostupan cijeli spektar različitih aplikacija koje imaju edukativnu funkciju. Primjerice, platforma ITC-AAC nudi velik broj različitih aplikacija poput „Učimo boje“, „Ponašalica“ ili asocijativnu tehnologiju poput „Pričajmo u slikama“.

Ako dijete nije odveć zainteresirano za crtanje i bojanje, i tu tehnologija može biti od pomoći. Primjerice, uz aplikaciju Quiever Vision, bojanje postaje zabavno, kada djeca mogu vidjeti svoje obojene likove u 3D formi, a uz igru mogu naučiti i nešto novo o vulkanima, Zemlji te pojavama u prirodi.

Tehnologija čak može djelovati i blagotvorno na razvijanje pažnje. Jeste li čuli za neurofeedback? Radi se o terapijskoj metodi koja je bazirana na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG-a) i davanju povratne informacije. Neurofeedbackom je moguće poboljšati pažnju, smanjiti hiperaktivnost te impulzivne i agresivne reakcije.

Ako dijete pokazuje zanimanje za informatiku, možete mu ponuditi početne alate za izradu videoigara. Više možete saznati na: https://www.medijskapismenost.hr/alati-pomocu-kojih-vase-dijete-moze-napraviti-svoju-videoigru/


Za kraj bih ponovno naglasila ključnu ulogu roditelja u oblikovanju medijske pismenosti djeteta. U ranim godinama se stvara odnos povjerenja između roditelja i djeteta te se grade poželjne navike koje postavljaju bazu za kasniji život.

Umjesto da okarakteriziramo elektroničke medije kao „dobre“ ili „loše“, moguće ih je jednostavno gledati kao neutralne medijime. Hoće li se oni koristi u jednom ili drugom pravcu, u najvećoj mjeri ovisi upravo o roditeljima.