Euro je napokon preskočio i tu stepenicu. Krajem prošlog tjedna euro je u nekoliko minuta probio razinu oko koje se kretao gotovo pet mjeseci. Rast nije bio onako snažan kao što je to bilo krajem 2004. godine kada je euro u odnosu na dolar ojačao sa 1,2100 na 1,3650. Ovaj puta euro se zaustavio ispod 1,32. Ponovne najave centralnih bankara o mogućoj diverzifikaciji deviznih rezervi iz dolara u druge valute, te očekivanje viših kamata u Eurozoni ovaj puta su bili dovoljan razlog za kupovinu eura. Neki analitičari smatraju kako je sadašnji momentum dovoljno jak da gurne euro još više, pa čak i do povijesnog maksimuma od 1,3667. Kao preduvjet za takav scenarij navode potrebu da se euro održi iznad 1,30 u narednih desetak dana. Iz volatilnost jednomjesečne opcije na euro/dolar donekle je bilo moguće predvidjeti ovakav scenarij. U pravilu ova volatilnost može implicirati spot kretanja u tečaju pojedinih valutnih parova. Volatilnost je za ovu opciju u proteklih mjesec dana narasla sa 5,15 posto (najniža razina u posljednjih osam godina) na 7,55 posto. Izgleda da je ključan događaj za rast eura krajem godine konferencija Europske središnje banke koja se održava svake godine u studenom. Prije dvije godine, kada je euro na sličan način ojačao u odnosu na dolar, na spomenutoj konferenciji tadašnji predsjednik Američke središnje banke Alan Greenspan je upozorio na rastući deficit SAD. Ovaj put tu ulogu je preuzeo guverner Kineske središnje banke koji je najavio konverziju jednog dijela deviznih rezervi iz dolara u ostale valute. Dok euro "leti" na krilima očekivanja o sličnom razvoju situacije kao i 2004. godine, neki analitičari upozoravaju na činjenicu da još uvijek razlika u kamatnim stopama između dolara i eura ide u prilog američkoj valuti. Ključna kamatna stopa na dolar iznosi 5,25 posto, što je dva postotna poena više od one na euro (3,25 posto). Prije dvije godine ta kamatna razlika je iznosila jedan postotni poen, također u korist američkog dolara. Za sada ovaj skok eura preko psihološke razine od 1,30 nije izazvao žešće reakcije političara ili izvoznika iz Eurozone, koji bi se mogli pobuniti zbog jačeg eura koji bi mogao oslabiti njihovu konkurentnost. Nedavno su iz IFO instituta u njemačkoj izjavili kako njemački izvoznici mogu živjeti s eurom oko 1,30, no svako daljnje jačanje prema 1,35 u odnosu na dolar bi moglo imati negativne posljedice po njemački izvoz. Tijekom prosinca 2004. godine predsjednik ECB Jean Claude Trichet je izjavio kako je nagli skok eura nepoželjan, što je rezultiralo padom vrijednosti eura sa 1,36 na 1,28. Euro je ojačao i u odnosu na japanski jen, te se nalazi na sedmogodišnjem maksimumu iznad 152,00. Ovakav razvoj situacije će najvjerojatnije izazvati skore reakcije političara i ekomnomista Eurozone, no dali će ti "vapaji" za slabijim eurom biti dovoljno uvjerljivi i snažni za aktere na deviznom tržištu tek ćemo vidjeti.