Ovih dana održani su Dani hrvatskog osiguranja. Dani su već postali tradicionalni (Opatija, studeni) i okupljaju, kažu, sve ono što vrijedi u osiguranju. Značajka ovogodišnjih Dana jeste grupiranje tema odnosno problema koji muče hrvatske osiguratelje. Među obrađenim problemima su: stanje hrvatskog tržišta osiguranja i njegovo mjesto u Europskoj uniji, odnosno usklađivanje našeg zakonodavstva s onim europskim. O stanju i usporedbi govorili su nam predstavnici pojedinih zemalja članica Europske unije (Slovenija, Poljska, Njemačka). Iz iznesenih podataka vidljivo je da je hrvatsko tržište osiguranja još nezasićeno i da su stope rasta osiguratelji industrije puno veće od stopa u zemljama Europske unije (koju opet dijelimo na Staru EU s 15 članica i Novu EU s 25 članica). Ovaj podatak je za nas značajan samo utoliko što to može biti znak stranim osigurateljima da vrijedi doći na hrvatsko tržište osiguranja. Posebno se to odnosi na osiguranje života, mirovinska, a i zdravstvena osiguranja, koja su za sada još uvijek nerazvijena u usporedbi s EU, ali čija je perspektiva očigledna, jer bilježe stopu rasta daleko veću od one koju bilježe klasična osiguranja imovine, zauzimajući u ukupnom portfelju osiguranja mjesto koje je prije nekoliko godina bilo nezamislivo. Druga tema, a povezana s ovom prvom, jeste oporezivanje osigurateljnih proizvoda. Nesnalaženje Države u politici oporezivanja osigurateljnih proizvoda je očigledna. Politika se mijenja svako toliko (što je izravno suprotno načelu stabilnosti i sigurnosti koja su temelj razvoja osiguranja). Evidentno je da su sredstva osiguranja (preko 5 milijardi kuna) vrlo značajna u nacionalnog gospodarstvu i da bi poticanje nekih vidova osiguranja, odnosno oslobođenje od oporezivanja (životna, mirovinska, zdravstvena osiguranja), bilo korisnije od stotinjak milijuna prihoda koje proračun ubere godišnje od premija osiguranja. No, sudeći prema prijedlogu novog Zakona o dohotku, glas struke (osigurateljne) i ovaj put će biti neuslišan. Slijedeća tema - izrada novoga Zakona o osiguranju, odnosno novoga Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - je da u novim propisima moramo primijeniti razinu zaštite osiguranika i oštećenika koju je doseglo EU zakonodavstvo. Među mjerama zaštite, općenito, jeste obveza osiguratelja da prije sklapanja ugovora o osiguranju daju budućem osiguraniku informaciju, na jasan i pismen način, o tome što osigurava, koja su mu prava i obveza iz ugovora, kako može raskinuti ugovor, itd. Dakle, jednom riječju, zaštita potrošača osigurateljnih usluga, što danas ne postoji i zbog čega su nam sudovi prepuni sporova između osiguranika i osiguratelja. U okviru obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uvođenje rokova u kojima osiguratelji moraju riješiti odštetni zahtjev oštećenoj osobi (europski rok je tri mjeseca od dana postavljanja zahtjeva) predstavlja revolucionarnu promjenu dosadašnje prakse naših osiguratelja. Osiguranici, stoga, od usuglašavanja s propisima EU mogu imati samo koristi.