- Aset društva, supervizija, regulator, crossupselling, cesija, efikasnost, transakcija, interpretacija, postulat, relevantan, korelacija, kotizacija, kotiranje, konzistentnost, anticipacija, management, surogat, revalorizacija…
Moram priznati da me pismo g. L.K.-a zateklo potpuno nespremnog. U ovoj rubrici uobičajeno govorimo o problemima osiguranja, a L.K. govori o jezičnim problemima.
Kakve veze ima jezična problematika s osiguranjem? Doista ima, ne samo u općenitom smislu. Zakon o osiguranju traži da posrednik u osiguranju, da bi dobio ovlaštenje za obavljanje poslova posredovanja, mora znati hrvatski jezik (čl. 249.st.2.t.3.). Isto vrijedi i za zastupnika u osiguranju (čl. 248.st 2.t.2.).
Nažalost, zakonodavac je odustao od tog uvjeta kod predsjednika i članova uprava zbog pritiska međunarodnog osigurateljnog kapitala, koji u svoje uprave u društvima u Hrvatskoj imenuje svoje ljude, koji ne moraju znati hrvatski. Međutim, ostao je pri obvezi osiguratelja da informacije (budućim) ugovarateljima osiguranja budu na hrvatskom jeziku (v. čl. 91. Zakona o osiguranju).
Iz toga se izvodi zaključak da i uvjeti osiguranja moraju biti na hrvatskom jeziku, razumljivi ugovornom partneru osiguratelja – dakle ugovaratelju osiguranja i osiguraniku. Kako izgleda taj "razumljivi hrvatski jezik" u uvjetima osiguranja, pokazuje naš čitatelj u svom pismu.
"U jednom malom dokumentu jednog našeg (još uvijek maloga) osiguratelja našao sam riječi koje su mi potpuno nerazumljive, riječi koje donekle razumijem i riječi koje su potpuno nepotrebne, jer umjesto njih imamo vrlo dobre izraze na hrvatskom jeziku. Dakle: aset društva, supervizija, regulator, edukacija, crossupselling, cesija, efikasnost, proces, transakcija, interpretacija, postulat, relevantan, korelacija, kotizacija, kotiranje, konzistentnost, anticipacija, management, prezentacija, evidencija, surogat, revalorizacija, kvantifikacija, kapitalizacija, anulacija, separacija, kompozitna društva, redukcija osigurane svote, diverzifikacija, transfer, latentna situacija, goodwill društva, solvency, adekvatnost, cash flow, factoring, marketing… itd. Moraju li svi osiguranici imati završen fakultet da bi razumjeli odredbe uvjeta, a to znači i odredbe ugovora?…"
Odgovor bi bio: ne moraju, ali bi se osiguratelji morali više truditi i u svojim dokumentima koristiti dobre, stare, adekvatne izraze koje nalazimo i u hrvatskom jeziku. Zar je previše ako se traži da prednost ipak ima jezik kojim govore osiguranici, klijenti osiguravajućih društava. Ne ulazimo u potrebu da stručnjaci osiguravajućih društava između sebe (radi brzog razumijevanja) rabe strane riječi, pogotovo ako umjesto njih ne postoje pravi izrazi na hrvatskom jeziku. U protivnom imamo nekakav hrenglish jezik, razumljiv samo odabranima.
