Prije samo nekoliko mjeseci situacija je bila takva da se američka ekonomija borila s visokom cijenom nafte i financijskom krizom, dok je ekonomija euro zone stabilno rasla. Danas je situacija donekle izmjenjena. Američka ekonomija vrlo dobro napreduje prvenstveno zahvaljujući velikoj fiskalnoj i monetarnoj pomoći američke vlade, dok ekonomija euro zone nakon jako snažnog starta ulazi u razdoblje stagnacije, mada i recesija nije isključena. Nekoliko indikatora već neko vrijeme ukazuje na dolazeće probleme. Poslovni optimizam je diljem euro zone u strmoglavom padu. Indeks aktivnosti u proizvodnom i uslužnom sektoru je pao na najnižu razinu od 2001. godine. Ovakvo stanje se donekle može objasniti činjenicom da je znatno smanjena potražnja za europskim proizvodima kod najznačajnijih trgovinskih partnera, zbog čega europski izvoznici sada prolaze kroz jako teško razdoblje. Ekonomija euro zone je svoj rast najviše bazirala na izvozu, koji sada prema SAD-u i Velikoj Britaniji opada. Drugi razlog je smanjena potrošnja stanovništva čiji prihodi ne rastu istom brzinom kao što raste inflacija. Manjak koji se pojavljuje ne mogu nadoknaditi niti uzimanjem kredita jer banke, zbog krize financijskog tržišta, nevoljko posuđuju novac.
Da li je Europska središnja banka napravila pogrešku kada je početkom srpnja podigla kamatnu stopu na euro za 25 b.p. na 4.25 posto. Vijeće Europske središnje banke je znalo da je to vrlo škakljiva odluka i da je donešena u vrlo nezgodnom trenutku, no oni su htjeli jasno pokazati javnosti da je njihov glavni cilj borba protiv inflacije. Bojali su se da će za europske pojmove galopirajuća inflacija prouzročiti  rast plaća i cijena, što bi moglo dovesti do spirale kojoj nema kraja. Rast plaća u Italiji je u svibnju iznosio 3.3 posto, dok je u lipnju povećan na 3.6 posto na godišnjoj razini, unatoč činjenici da je u tom periodu u Italiji zabilježen rast nezaposlenosti. Većina radnika u Italiji ima klauzulu o povećanju plaća zbog pojave visoke inflacije. Planirana inflacija za 2008. godinu u Italiji je 1.80 posto, dok je stopa inflacije iznad 4 posto. Slično je i u Španjolskoj, gdje dvije trećine radnika ima sličnu klauzulu. Ovakvi pritisci na poslodavce rezultiraju povećanjem troškova, te smanjivanjem konkurentnosti, zbog čega bi se trend povećanja nezaposlenosti u Italiji i Španjolskoj mogao nastaviti. U Njemačkoj se nakon dužeg vremena sindikati opet javljaju i traže slične korekcije plaća za svoje članove. Posljednji pad cijene nafte će donekle pomoći u obuzdavanju inflatornih pritisaka. Tada će Europska središnja banka možda ipak osluhnuti kako ekonomija diše i spustiti kamatu, te potaknuti gospodarstvo.