Posljednjih dana svjedoci smo sve većeg interesa javnosti za ekonomsku i monetarnu politiku u Hrvatskoj. Rast cijena svega i svačega pod krinkom cijene nafte došao je i do Markova trga. Brzom akcijom Vlade i poduzetnika dogovoreno je smanjenje cijena nekih proizvoda. Guverner Hrvatske narodne banke je najavio mogućnost da ove godine budemo svjedoci inflacije od visokih 6 posto, pod preduvjetom da cijene nafte i hrane na svjetskim burzama nastave "divljati". Najavljena je restriktivna monetarna politika, zbog čega su na međubankarskom kunskom tržištu kamatne stope skočile na visokih 8 do 9 posto. Povećana potražnja za kunama rezultirala je padom tečaja eura u nekoliko dana za više od 1 posto. Guverner je najavio mogućnost kontrolirane aprecijacije (jačanja) kune, koja bi u ovoj situaciji mogla pomoći u smirivanju inflatornih pritisaka, mada je upitno da li će uvoznici smanjiti svoje cijene ukoliko kuna znatno ojača u odnosu na euro. Restriktivna monetarna politika natjerala je banke da počnu s podizanjem kamatnih stopa na kredite. Nažalost svih nas koji smo kreditno zaduženi vremena niskih kamata i šarolike ponude kredita je za nama. Prije nekoliko godina kreditni je "bum" tek zavladao Hrvatskom. Domaće banke, potpomognute bogatim inozemnim vlasnicima krenule su u osvajanje domaćih potrošača. Dijelili su se krediti, za auto, stan, gotovinski, čak je bilo i duhovitih "iz minusa u plus". Nitko se nije previše brinuo što je većina izvora za plasiranje kredita porijeklom iz inozemstva. Nitko, osim guvernera HNB-a. Hrvatska narodna banka je kroz protekle dvije godine donijela niz mjera kojima je poskupila inozemno zaduživanje banaka, čime su iste bile primorane pronaći izlaz u domaćim izvorima, prvenstveno štednji. Također HNB je ograničio rast plasmana banaka na godišnjoj razini na 12%. Za svako prekoračenje banke su dužne plaćati penale u vidu blagajničkih zapisa na godinu dana uz prinos od 0,25 posto. Takva aktivnost Hrvatske narodne banke rezultirala je smanjivanjem udjela bankarskog sektora u ukupnom inozemnom dugu. No, inozemni dug ipak nije smanjen. Za to su se pobrinula poduzeća koja su se počela izravno zaduživati u inozemstvu zbog čega je njihov udio u vanjskom dugu povećan za 40-tak posto. Do čega bi mogla dovesti sadašnja situacija. Veća, renomirana, poduzeća mogu doći do kapitala u inozemstvu, no što je sa manjim poduzećima, obiteljskim firmama i obrtom. Oni moraju i dalje kucati na vrata domaćim bankama. Na ta vrata istovremeno kuca i stanovništvo koje je i dalje "gladno" za kreditima (za automobile, putovanja, odmor...) i pored kojeg će se obrtnici teško izboriti za svoj dio kreditnog kolača.