Ono što je izgledalo da se ne može dogoditi ipak se dogodilo. Hrvatsko međubankarsko devizno tržište je potpuno zamrlo. Trgovanje euro-kunom se pretvorilo u pravi avanturizam. Bankarski „spreadovi“ (razlika) između kupovnog i prodajnog tečaja na tržištu su u normalnim okolnostima bili od 30 do 50 pipseva (npr. kupovni 7,3700 – prodajni 7,3730), danas taj „spread“ iznosi od 300 do 500 pipseva (7,3700 – 7,4000).

Zašto je do toga došlo nije jednostavno reći. Hrvatska narodna banka stabilnost tečaja vidi kao jedan od najvažnijih temelja svoje monetarne politike. Na taj način HNB je postao rob tečaja i svim svojim silama (instrumentima) se trudi da tu stabilnost održi. U tim svojim nakanama dovela je bankarski sektor do situacije da su kamatne stope na kratkoročne međubankarske pozajmice prošli tjedan skočile na 25 posto. Banke su bile na rubu likvidnosti i prijetila je opasnost da neke neće uspijeti zadovoljiti propise koje je HNB donio, prvenstveno se to odnosi na  održavanje kunske obvezne pričuve. Želja Hrvatske narodne banke je bila da niskom kunskom likvidnošću primora banke na prodaju eura i na taj način spuste tečaj ispod 7,40 kuna za euro. Kako do toga nije došlo, da se zaključiti da na tržištu nema dovoljno eura. Kako je situacija bila izuzetno napeta HNB je odlučio prošlu srijedu održati obrnuto repo aukciju na kojoj je plasirano bankama rekordnih 7,6 milijardi kuna na rok od sedam dana po stopi od 6 posto. Čitavo vrijeme HNB je igrao igru „toplo-hladno“, prvo je objavio vijest da repo aukcije neće biti da bi u popodnevnim satima ipak održao aukciju. Uvjet bankama je bio da tečaj ne smije više rasti. Zanimljivo, što bi to trebalo značiti, da banke više neće prodavati eure, jer bi veća potražnja potaknula rast tečaja, a to bi opet isprovociralo HNB da povuče kunsku likvidnost. Toliko o tržišnoj ekonomiji i provođenju zakona ponude i potražnje.

Samo za usporedbu, valute zemalja u našem okruženju su u posljednja tri mjeseca značajno izgubile na vrijednosti. Rumunjski novi leu je u odnosu na euro pao za 19 posto, poljski zlot je pao za 25 posto; 14 posto su pali srpski dinar, češka kruna i mađarska forinta. Ukrajinska hrivnja je pala za nevjerojatnih 44 posto. Glavni razlog slabljena valuta zemalja nekadašnjeg „istočnog bloka“ je globalna recesija zbog koje će se ove godine sliti znatno manje direktnih inozemnih investicija, zbog čega analitičari očekuju usporavanje gospodarskog rasta. U cijeloj toj priči hrvatska kuna je oslabila u odnosu na euro za malih 4 posto i s razlogom se mnogi pitaju zbog čega tolika panika i nervoza. Možda bi za sve nas bilo najjednostavnija da preuzmemo euro kao svoju valutu i time jednom za uvijek riješimo sve svoje probleme.