Zakon o odvjetništvu (čl. 44. st. 1.) propisuje obvezu odvjetnika da se osigura od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećim osobama obavljanjem odvjetničke djelatnosti
Naša čitateljica V.C. u jednom radnom sporu angažirala je odvjetnika, kojemu je dala „punomoć i… svu potrebnu dokumentaciju radi poništenja neutemeljenog otkaza ugovora o radu… Radilo se o poznatom i cijenjenom odvjetniku, koji je, nažalost, preminuo prije drugostupanjske presude…“.
Pokazalo se da je odvjetnik počinio fatalnu grešku propustom tzv. prekluzivnog roka, što je dovelo do gubitka prava V.C. na poništenje otkaza ugovora o radu. Kako joj je nastala velika šteta zbog prestanka radnog odnosa, V.C. se pita kome se može obratiti i ima li uopće šanse dobiti naknadu štete koju je svojom greškom uzrokovao njezin odvjetnik.
Prema Zakonu o odvjetništvu (Narodne novine br. 9/94), odvjetništvo je samostalna i neovisna služba koja građanima osigurava pravnu pomoć. Da bi zaštitio tu samostalnost i neovisnost odvjetništva, Zakon (čl. 44. st. 1.) propisuje obvezu odvjetnika da se osigura od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećim osobama obavljanjem odvjetničke djelatnosti. Ta odredba se nalazi među odredbama o organizaciji odvjetništva, iz čega se može zaključiti da je osiguranje odgovornosti odvjetnika vrlo bitno – kao što pokazuje i primjer čitateljice V.C – za uspješno funkcioniranje službe odvjetništva, jer se obveznim osiguranjem štite stranke kojima odvjetnici pružaju uslugu pravne pomoći.
Minimalna osigurana svota na koju se odvjetnik mora osigurati od odgovornosti iznosi 800.000,00 kuna. Osiguranjem su pokrivene štete koje odvjetnik vršenjem svoje djelatnosti profesionalca uzrokuje svojim klijentima. Propust prekluzivnog roka je jedna od grešaka kod koje se gubi samo pravo oštećene stranke na zaštitu (prema statističkim pokazateljima, upravo je ta vrsta greške najčešći uzrok odgovornosti odvjetnika i trenutno se u Hrvatskoj vodi pedesetak sporova između stranaka i njihovih odvjetnika zbog propusta prekluzivnog roka). Sigurno je da takva greška spada u osigurane slučajeve i naša čitateljica će imati pravo tražiti naknadu štete od osiguratelja kod kojega je pokojni odvjetnik bio osiguran od odgovornosti (prema vremenu počinjenja propusta, 2005.g., osiguranje od odgovornosti bilo je sklopljeno kod HOK osiguranja).
Prema uvjetima za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, smatra se da je šteta nastala onog trenutka kad je odvjetnik počinio (nečinjenjem, propustom ) štetnu radnju.
Dakle, to što je on umro ne utječe na pravo oštećene da traži naknadu za pretrpljenu štetu. Nažalost, ona će – pored činjenice da je odvjetnik propustio rok - morati dokazati i da je tim propustom njoj nastala šteta (u praksi: da bi ona, da nije bilo propusta roka, imala dobre izglede uspjeti u radnom sporu) i u kojem iznosu.
