Pravni položaj svećenika uglavnom je u našoj Državi riješen. Uživaju sva građanska kao i ostali građani. Tu svakako spada i pravo na naknadu štete koju trpe zbog štetnog događaja kojeg uzrokuje štetnik. Vrijedi to i za štetu, materijalnu i nematerijalnu, koju imaju zbog pretrpljene prometne nesreće koju je uzrokovao neki drugi vozač. Kad je u pitanju naknada nematerijalne štete (šteta zbog ozljeda - fizički i psihički bolovi, strah, naruženje, trajna nesposobnost itd.) stvar je potpuno jasna. Spor, međutim, nestaje kad treba utvrditi visinu izgubljene zarade. Istina, kod onih svećenika koji imaju određenu fiksnu plaću i to nije problem. Ostaje pak problemom kod onih svećenika koji nemaju fiksnu plaću, već se i dalje uzdržavaju, odnosno, bolje rečeno, žive od dragovoljnih priloga vjernika i drugih pravnih subjekata. U socijalizmu takav su položaj imali gotovo svi svećenici. Danas su u takvom položaju još uvijek mnogi svećenici, odnosno oni koji nemaju neku plaćenu funkciju, kao što su npr. redovnici. Kako, dakle, utvrditi imaju li pravo na naknadu štete zbog izgubljenih primanja i kolika je visina "zarade" tih svećenika, odnosno, kako utvrditi koliko su izgubili zbog toga što nisu obavljali svoju funkciju zbog nesposobnosti izazvane prometnom nezgodom? Jedan naš sud (Općinski sud Zadar, br. P 243/87 od 10. siječnja 2002. g.), rješavajući odštetni zahtjev jednog svećenika-redovnika, koji je prije nezgode obavljao svećenički posao u tri župe, gdje je predavao i vjeronauk, te koji je kao mlad, sposoban i ambiciozan imao namjeru svoju službu "određivati u Argentini, od čega je zbog pretrpljenih ozljeda odustao", polazi od odredbe članka 195. zakona o obveznim odnosima i tumači "…da se zaradom smatra svaka imovinska korist koja se postiže radom, odnosno šteta zbog gubitka radnog odnosa…", dakle, za odluku o pravu na naknadu štete zbog gubitka primanja svećenika neodlučna je činjenica da svećenici "ne primaju fiksnu plaću, jer se šteta može očitovati i gubitkom drugih primanja". Kolika je visina izgubljenih primanja? Stvar je konkretnog slučaja i dokazivanja, pri čemu se mogu koristiti sva dokazna sredstva, od knjiga koje vode pojedine redovničke zajednice ili zajednice vjernika, do iskaza svjedoka ili samog oštećenoga. U gore navedenom slučaju sud je poklonio vjeru potvrdi Provincije oštećenog redovnika, koja je potvrdila da zbog njegovog zdravstvenog stanja i provincija gubi prihode, posebno s aspekta očekivanog a neostvarenog odlaska oštećenog redovnika u imozemstvo, gdje su zarade "… u visini primanja ostalih intelektualaca…" Ako je gubitak primanja svećenika ili redovnika trajan zbog trajne nesposobnosti za rad, oštećenik ima pravo i na naknadu u obliku mjesečne ili kapitalizirane rente (u gore navedenom slučaju sud je dosudio iznos od 3.500,00 kuna mjesečne rente). Pri tome nije bitno što će redovnička zajednica brinuti za svoga nesposobnog člana, što je temeljni zahtjev načela solidarnosti braće u toj zajednici. Nije bitno ni što je unutarnjim uređenjem određene redovničke zajednice član lišen svoga vlasništva i što sve pripada zajednici, pa i njegova primanja.