Kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao nesreću
„Išao sam u market, ostavivši vozilo parkirano na parkingu, koji nije ničiji (ne naplaćuje se ), zadržao se oko pola sata. Kad sam se vratio našao sam svježe oguljena desna prednja vrata. Kad sam obilazio oko vozila da vidim nije li još nešto oštećeno našao sam utisnut papirić u zadnja lijeva vrata na kojemu je pisalo: „Gospon, mane je jako žal ča san van auto opusala bin van pustila moji podatki, ma to zakone o zaštiti podataka to ne smen“. Znam da je vrijeme maškara, ali ima li istine u ovome što piše, ili se moraju ostaviti podaci oštećenom vlasniku vozila? Od koga ću ja sada tražiti naknadu štete na svom vozilu ?“, J.O.
Oštećenje, makar i lakše, drugog vozila ili stvari, koje uzrokuje vozač motornog vozila, jeste prometna nesreća, za koju Zakon o sigurnosti prometa na cestama (članak 176.) određuje: „U slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao nesreću“. Vozač koji to ne učini čini prekršaj za koji je predviđena kazna od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.
Podaci o vozilu uključuju i podatke o tome gdje je vozač obvezno osigurao odgovornost za štete uzrokovane tim vozilom (polica osiguranja, broj i naziv osiguratelja). Bez tih podataka – oštećeni neće moći dobiti naknadu štete, jer su materijalne štete koje uzrokuje vozač vozila koji je ostao nepoznat (neidentificiran) isključene iz osigurateljnog pokrića sukladno odredbi čl. 30., st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
Prema tome, Zakon o zaštiti osobnih podataka ne odnosi se na ovakav slučaj i pozivanje na taj Zakon samo je bježanje od zakonske obveze ostavljanja podataka i od odgovornosti za štetu.
