Suprug mi je stradao u prometnoj nesreći, koju je skrivio drugi vozač. Zadobio je osobito kompliciran lom noge iznad koljena i ispod koljena. Jedva su mu spasili nogu da je ne amputiraju. Mjesecima je hodao sa štakom, a šepa i danas kao teški invalid. Osiguratelj mu je naknadio štetu za pretrpljene ozljede. Pitam se imam li i ja pravo na naknadu štete koju sam trpila njegujući ga mjesecima i gledajući ga kako se muči i pati?
Pravo na pravičnu novčanu naknadu štete koju u obliku psihičkih boli trpi neka osoba zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe regulirano je u čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima. To pravo imaju samo određene osobe zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe. Sam ZOO u bliske osobe svrstava bračne drugove, djecu i roditelje, pa se čini da je to zatvorena lista osoba koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog osobito teškog invaliditeta neke osobe. Upravo zbog toga sudovi vrlo restriktivno primjenjuju ovu odredbu ZOO, ne samo kad je u pitanju određivanje osobe koja to pravo ima, nego i kad treba utvrditi što je to osobito teški invaliditet.
Naime, ZOO ne definira pojam osobito teški invaliditet, pa sadržaj tom pojmu daju sudovi rješavajući konkretan slučaj. Praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske osobito teškim invaliditetom smatra posebno teške ozljede koje kod bliskih osoba izazivaju poseban osjećaj psihičke boli već samim gledanjem i susretanjem ozlijeđenoga (koma, onemogućeno ili otežano komuniciranje, oduzetost, vezanost uz kolica, iznakaženost, gubitak nekog organa, gubitak spolne moći i sl.).
Da bi neka osoba imala pravo na pravičnu novčanu naknadu štete, invalidnost bliske osobe mora biti vrlo visokog stupnja, preko 50 % odnosno gotovo izjednačena s potpunim (100 %) invaliditetom, naravno, prema ocjeni vještaka. Ako sud prizna pravo na naknadu štete – iznos naknade utvrđen je Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (29.X 2002). Za bračnog (i izvanbračnog) druga iznos je 220.000,00 kuna (povećan za 50% odlukom Vrhovnog suda od 5.3., odnosno 15.6.2020. na 330.000,00 kn).
