Za regres je potrebno i da postoji uzročna povezanost između alkoholiziranosti i nastale prometne nezgode i u njoj štete trećoj osobi
„Imao sam prometnu nezgodu koja se dogodila tako što sam izbjegavao biciklistu koji mi je naglo došao sa sporedne ceste na kolnik... Skrenuo sam izvan kolnika i udario u stablo prigodom čega je moja suputnica zadobila lakše tjelesne ozljede. Njoj je moj osiguratelj isplatio 8.000 kuna naknade štete za ozljede i sada traži od mene regres u tom iznosu, jer da sam upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Istina je da sam imao 0,6 promila alkohola u krvi, ali za nezgodu nisam kriv ja nego biciklista koji je jednostavno ostao neidentificiran jer je pobjegao...“,H.Š.
Osiguratelj je morao platiti naknadu štete koju trpi suputnica bez obzira da li je vozač kriv za nezgodu ili ne, jer je odgovornost vozača (a to znači i njegovog osiguratelja) objektivna, što znači da za štetu odgovara bez obzira na krivnju. Prema odredbi članka 24., st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu vozač gubi pravo iz ugovora o osiguranju, ako je „upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice...“
Gubitak prava znači da osiguratelj naknadu štete plaća trećoj oštećenoj osobi, ali – pošto je osiguranik prekršio obvezu iz ugovora o osiguranju (vožnja pod utjecajem alkohola) - izgubio je pravo da umjesto njega i u njegovo ime naknadu štete trećoj osobi plati osiguratelj. On je dakle izgubio osigurateljnu zaštitu.
Osiguratelj ima stoga pravo od njega tražiti povrat isplaćenog iznosa trećoj osobi, uvećan za troškove i kamate. Tu odredbu ponavljaju i uvjeti svih osiguratelja, uz navođenje granice do koje se smatra da vozač nije pod utjecajem alkohola. Kod većine osiguratelja to je 0,5 promila. Međutim, za regres osiguratelja nije dovoljno da je vozač bio pod utjecajem alkohola. Za regres je potrebno i da postoji uzročna povezanost između alkoholiziranosti i nastale prometne nezgode i u njoj štete trećoj osobi.
Ako je alkotest pozitivan, kao u slučaju našeg čitatelja, prema uvjetima osiguranja od automobilske odgovornosti njegovog osiguratelja, teret dokaza da alkohol nije u uzročnoj vezi s nezgodom i štetom je na njemu kao osiguraniku/vozaču. Drugim riječima, uzročna veza između upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola i nastale štete trećoj osobi se pretpostavlja, a pretpostavku oboriti mora osiguranik/vozač. To je ponekad vrlo teško, pa i činjenica da je sporni krivac – biciklist – ostao neidentificiran ne ide osiguraniku u prilog.
