• Bez oživljavanja proizvodnje nema novih rizika za osigurati, bez zaustavljanja nezaposlenosti nema novih štediša ni osiguranika životnih osiguranja, bez povećanja standarda stanovništva – nema dragovoljnih osiguranja rente i zdravstvenih osiguranja…

Nedavno održani „Dani hrvatskog osiguranja 2009.“ okupili su - za naše uvjete - veliki broj slušatelja kojima je, u impozantnom broju izlaganja, svoje viđenje trenutačnog stanja u hrvatskom osiguranju iznijelo dvadesetak referenata.

Sažetak tih izlaganja bio bi: dobili smo detaljan inventurni popis problema s kojima se hrvatska industrija osiguranja u ovom trenutku bori. Iz gotovo svih izlaganja proizlazi:

- osiguranje je u krizi (iako nije, osim pada premije, ukazano na prateće posljedice te krize, kao što su otpuštanja viška radnika u pojedinim društvima, nelikvidnost i otezanje u izvršavanju isplata šteta itd.);

- iduće godine očekujemo stagnaciju;

- rast se očekuje tek 2011. g.

Kriza je posljedica okruženja u kojemu osiguranje radi, dakle, posljedica opće financijsko-gospodarske krize u našem društvu (i šire).

Stagnacija je neminovni nastavak sadašnjeg stanja koje se (vjerojatno) neće pogoršati, ali ni poboljšati i, konačno:

Rast – kao odgovor na očekivani oporavak financijsko-gospodarskog okruženja.

Možda i nije trebalo biti toliko mudar i moglo se jednostavno zaključiti da je osiguranje nadgradnja i sudbinski vezano uz stanje temelja na kojima počiva, dakle, uz stanje financijsko-gospodarskog sektora. Drugim riječima, ukazivanje na velike potencijale, primjerice u životnim osiguranjima, pozivom na činjenicu da nam je prosječna premija desetak puta manja od one u EU, da smo nezasićeno tržište, da su proizvodi životnih osiguranja bolji od bankarskih (štednja u obliku depozita) ili onih investicijskih fondova (rizik gubitka uloženoga) svakako je točno.

Međutim, realizacija tih mogućnosti ovisi o izvanjskim činiteljima na koje osiguranje ne može utjecati. Bez oživljavanja proizvodnje nema novih rizika za osigurati, bez zaustavljanja nezaposlenosti nema novih štediša ni osiguranika životnih osiguranja, bez povećanja standarda stanovništva – nema dragovoljnih osiguranja rente i zdravstvenih osiguranja… Ipak, na neke od iznesenih možda i može.

Blok izlaganja pod naslovom „Utjecaj zakonskih promjena na industriju osiguranja“ pokazao je na što bi se moglo utjecati. Zastrašujući zakonski okvir u kojem radi osiguranje mijenja se takvom brzinom (u zadnjih godinu i pol dana doneseno je novih izmjena i dopuna postojećih zakona i pravilnika preko trideset!) da osiguratelje hvata vrtoglavica od koje rastu troškovi (prilagođavanje), neizvjesnost i nesigurnost planiranja za (bližu) budućnost.

Zašto mislimo da osiguratelji mogu utjecati na promjenu u ovom segmentu? Zato što je ostvarena promjena stope nameta za HZZO, očekivano smanjenje poreza za Turističku zajednicu, rigorozna primjena propisa koji idu u prilog osigurateljima (neosigurani vozači), indikatori da bi se uz uporno ponavljanje argumenata i odlučnost u obrani osnovanih stajališta (ustavna tužba…) stvari mogle poboljšati.
Ovogodišnji aktivni nastup (i ostanak do završetka Skupa) predstavnika Nadzornog tijela ohrabruje i ukazuje na to da su osiguratelji konačno dobili saveznika koji će ih poduprijeti kad to bude opravdano.