• Prema čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima „šteta nastala u vezi s opasnom stvari… smatra se da potječe od te stvari…“. Motorno vozilo jeste opasna stvar…

 

Naš čitatelj J. N. žali se na svoga osiguratelja od automobilske odgovornosti koji mu je odbio kod obnove ugovora dati bonus od 50% pravdajući se da je „…isplatio N. N. -u štetu zbog lake tjelesne ozljede koju sam mu nanio na pješačkom prijelazu, iako za tu nezgodu nisam kriv, već je kriv isključivo ozlijeđeni pješak, koji je pretrčavao cestu dok mu je bilo crveno svjetlo, i kojega sam – izbjegavajući sudar – oborio na pješački prijelaz nanijevši mu samo ogrebotine i hematom na desnoj nozi…“.

Napominje da je policija došla na mjesto nezgode, ali da nije bilo očevidaca koji bi nešto kazali o samom tijeku nezgode, a da je pješak tvrdio da je J. N. projurio kroz znak STOP, odnosno, da nije poštivao crveno svjetlo na semaforu i nije ga propustio na pješačkom prijelazu. Za samu nezgodu nije (još) odgovarao ni kazneno ni prekršajno.

Kako je osiguratelj – pita se J. N. – mogao povjerovati pješaku, a ne meni kao osiguraniku… Iako nisu česte ipak se događaju prometne nesreće u kojima je teško utvrditi tko je odgovoran za nastanak nesreće i, naravno, štete.

Izjave sudionika, ako su kontradiktorne, a nema drugih dokaza, onemogućuju utvrđivanje pravog činjeničnog stanja. Ako se odgovara po načelu krivnje, kao što je to slučaj kod sudara dva (ili više) motorna vozila (v. čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima, narodne novine br. 35/2005. ), oštećeni koji ne može dokazati krivnju drugog vozača, neće dobiti naknadu štete. Međutim, kad je u pitanju šteta zbog ozljede koju pretrpi pješak, situacija je malo drugačija.

Prema čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima „šteta nastala u vezi s opasnom stvari… smatra se da potječe od te stvari…“. Motorno vozilo jeste opasna stvar. Dakle, citirana odredba čl. 1063. ZOO odnosi se i na štetu koju neki vozač uzrokuje motornim vozilom pješaku. U ovom slučaju vrijedi predmnijeva uzročnosti. Vozač, koji se u takvom slučaju želi osloboditi od odgovornosti, može to učiniti ako „…dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti „ (čl. 1067. st. 1. ZOO), odnosno, „…i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti„.

Iz toga se može zaključiti da oštećeni pješak mora dokazati samo činjenicu da je došlo do prometne nesreće i da je ozljede uzrokovalo vozilo kojim je upravljao naš čitatelj. Kako u konkretnom slučaju naš čitatelj, odnosno njegov osiguratelj, nije mogao dokazati suprotno, dakle da je pješak „pretrčavao cestu“ dok mu je bilo crveno svjetlo, to znači da se pretpostavlja da je vozač prošao kroz crveno svjetlo.

U takvoj situaciji nije bilo razloga za njegovo oslobođenje od odgovornosti za štetu, pa je osiguratelj ispravno postupio isplativši oštećenom pješaku naknadu za pretrpljenu štetu.