Države srednje i istočne Europe nisu samo na putu ka ulasku u Europsku uniju već su paralelno i na putu prema uvođenju zajedničke europske valute - eura. Problematika kada i kako se polako zahuktava među sudionicima financijskih tržišta srednje i istočne Europe. Do konačnog cilja još se mora dosta posla obaviti. Ekonomije se moraju restrukturirati, stanovništvo uvjeriti, a političari odlučiti i složiti prije nego se vrata ujedinjene Europe otvore. Za sada prvu grupu kandidata čine: Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenija, Litva, Latvija i Estonija. Što se dobiva ulaskom u EU? Veći gospodarski rast zbog manjih troškova zaduživanja, stimuliranje trgovinske razmjene usljed nestajanja tečajnih rizika, te povećanje bogatstva zbog povećanja vrijednosti imovine. Za uvođenje eura potrebno je dvije godine prije toga domicilnu valutu držati stabilom u Europskom mehanizmu deviznih tečajeva II (ERM II). U tom sistemu domicilna valuta smije fluktuirati najviše 15% od dogovorenog paritetnog tečaja za euro. Paritetni tečaj domicilne valute za euro se dogovara između Europske centralne banke, centralne banke države kandidata i političara. Npr. ako se za hrvatsku kunu dogovori paritetni tečaj za euro 7,50, tada se kuna unutar sistema ERM II smije kretati u rasponu od 6,475 do 8,625. Već sada je Europska centralna banka (ECB) neke siromašnije države savjetovala da ne žure u procesu uključivanja, već da prvo približe standard i ekonomiju svoje zemlje prosjeku EU. Pored stabilnog tečaja države kandidati moraju zadovoljiti i kriterije iz ugovora potpisanog u Mastrihtu. Oni se odnose na inflaciju koja ne smije biti veća od prosjeka EU uvećanog za 1,50%. Javni dug ne smije premašiti 60% bruto društvenog proizvoda (BDP), a proračunski deficit ne smije biti veći od 3% BDP-a. Ukratko, sadašnja situacija u osam država najvjerojatnijih prinova u EU je slijedeća. Mađarska centralna banka planira ulazak u EU i ERM II u 2004. godini, dok zamjenu forinte eurom planiraju za 2006. godinu. Forinta već danas fluktuira u svojevrsnom ERM II sistemu od ±15%. Analitičari smatraju kako će prije definiranja fiksnog tečaja forinte za euro mađari morati korigirati tečaj budući da je forinta dobila na vrijednosti. Poljska kao i Mađarska očekuje paralelno ulazak u EU i ERM II 2004. godine. Poljski zlot je do 2000. godine fluktuirao u dozvoljenim okvirima od 30% i uz dogovorenu mjesečnu devalvaciju, nakon čega je centralna banka Poljske uvela slobodnu fluktuaciju zlota. Isto kao i u Mađarskoj poljska valuta je dobila na vrijednosti u odnosu na euro te se očekuje njena deprecijacija kako bi poljski izvoz postao konkurentniji. U Češkoj se toliko ne žure oko ulaska u EU, odnosno ERM II, jer smatraju kako bi preuranjeni ulazak naštetio češkom gospodarskom rastu, budući da bi limitirao utjecaj države u monetarnoj i fiskalnoj politici. Inače, češka kruna slobodno fluktuira na deviznom tržištu od 1997. godine, uz nekoliko intervencija centralne banke koja je spriječavala jačanje krune nastalo zbog privatizacije i direktnih inozemnih investicija. Češki problem predstavlja proračunski deficit koji će u ovoj godini biti 9% BDP. Slovačka nema točno određen datum ulaska u EU i ERM II. Slovačka kruna je u režimu upravljane fluktuacije odnosno tečaj slobodno fluktuira sve dok predstavlja tržišne uvjete, kada dođe do većih fluktuacija uskače centralna banka te "hladi" tržište. Slovenija planira zamijeniti tolar eurom do 2010. godine. Za sada najveći slovenski problem je inflacija koja iznosi 8%. Jedina baltička država čija valuta nije vezana uz euro je Latvija. Latvijska valuta lat vezana je uz košaricu svjetskih valuta, a ulazak u ERM II predviđaju 2005. Do tada mora se riješiti problem proračunskog deficita koji iznosi 10,5% BDP-a. Litva i Estonija nemaju problema s makroekonomskim zahtjevima iz mastrihtskog ugovora. Litvanski litas i estonska kruna vezani su uz euro, te očekuju uvođenje zajedničke europske valute u svoje ekonomije 2007. godine.