Po Zakonu o obveznim odnosima (ZOO) oštećeni ima pravo na naknadu cjelokupne štete koju trpi uslijed nastupa štetnog događaja. Njegova se situacija poslije nastupjelog događaja mora ekonomski vratiti u stanje u kojoj je bila prije samog štetnog događaja (v. članak 190. ZOO - tzv. načelo potpune naknade). Isto ovo načelo vrijedi i u slučaju ozljeda, kad oštećeni odnosno ozlijeđeni zbog posljedica koje su nastupile odlazi u mirovinu. On mora od odgovorne osobe (štetnik i/ili njegov osiguratelj) dobiti naknadu koju čini razlika između mirovine i plaće koji bi primao da radi. Tu razliku, u pravilu, oštećeni dobiva u obliku mjesečne rente, koja se plaća unaprijed i koja se može povećavati ili smanjivati unaprijed, ovisno o novonastaloj situaciji. U praksi se, međutim, događaju vrlo često slučajevi da oštećeni odlaskom u mirovinu ne trpi nikakovu štetu, jer mu je iznos mirovine veći od plaće koju je prije nezgode primao. Ili, mirovina koju bi primao da je u mirovinu otišao po sili zakona, veća je od mirovine koju prima. U jednom predmetu VS Republike Hrvatske (br. Rev 2245/1996. od 18. siječnja 2000.) kaže: U postupku je utvrđeno da bi tužiteljica po sili zakona bila umirovljena s danom 3. travnja 1993. g., te da tužiteljica prima minimalnu mirovinu kao da ima 35 godina radnog staža, a koja je veća od starosne mirovine koju bi primala od 1. kolovoza 1993. g. (od kada traži povećanje rente). Također je utvrđeno da je tužiteljici priznata renta kao razlika između plaće koju bi primala da radi i mirovine koju prima... Razlog zbog kojega je tužiteljici dosuđena renta je bio gubitak u primanjima zbog odlaska u mirovinu, razlika između plaće koju bi primala da radi i mirovine. Nakon što bi po redovnom tijeku stvari - sili zakona otišla u mirovinu da je bila u radnom odnosu, tužiteljica bi i dalje imala pravo na rentu samo ako bi se utvrdilo da je mirovina koju prima manja od mirovine koju bi imala da je radila do umirovljenja po sili zakona. Utvrđeno je da je mirovina koju tužiteljica prima veća od one koju bi imala da je i dalje bila u radnom odnosu, te umirovljena po sili zakona 3. travnja 1993. Dakle, tužiteljica nema pravo na povećanje rente, jer nije oštećena u pogledu visine mirovine, a opravdano tuženik traži ukidanje rente zbog toga što više tužiteljica ne trpi bilo kakovu štetu na ime manjih primanja zbog povrede... jer da i nije bilo povrede i da je tužiteljica i dalje ostala u radnom odnosu, njena miro-vina ne bi bila veća od one koju sada prima."