• Čitajući tekst izmjena i dopuna Zakona o obveznim osiguranjima u prometu teško se oteti dojmu da je predlagatelj pogodio "u ništa".



Vlada je konačno donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zakon je objavljen u Narodnim Novinama br. 36./09, od 23.03.2009. g. i već je stupio na snagu. Čitajući tekst izmjena i dopuna Zakona o obveznim osiguranjima u prometu teško se oteti dojmu da je predlagatelj pogodio "u ništa". Odnosno, bolje rečeno, pristupilo se izmjenama i dopunama samo zbog toga što je neki birokrat iz tko zna kojega EU tijela u Bruxelles-u imao primjedbe na tekst Zakona koji uređuje osiguranje od odgovornosti (prije vlasnika a sada) zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova.

S obzirom na značaj zračnog prijevoza i potencijalnih šteta trećim osobama koje uzrokuju zrakoplovi u Hrvatskoj – izmjena i EU usklađenje formalno su potrebni, ali u biti nisu trebali biti povod izmjena i dopuna. Usputno ispravljanje pogrešnih definicija iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (pojam vozila, preciznije određivanje koja vozila moraju biti osigurana, def. država članica Sustava zelene karte odnosno Multilateralnog sporazuma, ograničavanje osigurateljnog pokrića na javne ceste i ostale površine na kojima se odvija promet …) ne donosi bitno ništa novoga, osim što briše sramotu neznanja s nekadašnjeg predlagača Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, jer su osiguratelji (a i sudovi) gramatičko-redakcijske greške sami ispravljali i pravilno tumačili nepravilne odredbe Zakona.

Izostale su bitne izmjene odnosno dopune. Tako je ostalo izvan interesa zakonodavca pitanje minimalnih osiguranih svota na koje se mora sklopiti osiguranje (postojeće nisu mijenjane još od donošenja Zakona o obveznim osiguranjima u prometu 2005. g. unatoč porastu troškova života i inflacije) i njihovo približavanje svotama u EU zemljama ili, nedajbože, onima iz Pete EU direktive. Problem naknade materijalne štete u slučaju nepoznatih počinitelja, a kad ima mrtvih i ozlijeđenih, ostavljen je za naš ulazak u EU zajednicu (dakle, Slovenci odlučuju kad će naši oštećenici na tu naknadu imati pravo, što znači da vam je bolje da vas neki nepoznati "pokupi" u Sloveniji nego u Hrvatskoj). Nije riješen ni problem brzog prikupljanja dokumentacije o prometnoj nesreći, jer predložena obveza policije da zapisnike s mjesta nesreće automatski elektronskim putem dostavlja Informacijskom centru, što bi osigurateljima izbilo iz ruku adut kojim pravdaju nepoštivanje rokova za isplatu – nije prošla. A i sami rokovi, kako su sada definirani u Zakonu, nisu usuglašeni s EU rokovima, a (administrativno) sankcioniranje njihovog kršenja i nepoštivanja za državnu blagajnu može biti (a kažu da već i jeste) dodatni izvor prihoda, ali – građanskopravno gledajući - za oštećene znači ništa!