Davno je prošlo vrijeme kad su radionice za popravak automobila mogle biti opremljene samo najobičnijim alatom i uređajima. Napredna tehnologija u proizvodnji i servisiranju, te popravcima novih vozila, sa sobom je donijela i skupe testere i kompjutere za mehaničare i elektroničare. Bez termo komore autolakireri više ne mogu raditi, a svaki ozbiljniji autolimar, ako će popravljati i teže karambole, mora imati skupi kompjuterski stol za razvlačenje karoserije. Sve se podređuje krajnjem korisniku, Njegovom veličanstvu, vozaču i limenom ljubimcu. Prodavač mora ponuditi jeftino vozilo, na čim više rata. Rezervni dijelovi moraju biti povoljne cijene i odmah dostupni, a usluga popravka čim niža, što bi skraćeno značilo najmodernije opremljena radiona, posao u opadanju, jer je održavanje sve rijeđe, a cijena radnog sata takva da je i desetak puta manja od one u inozemstvu. No, i s različitim cijenama, kvaliteta popravka mora biti isto dobra kao i tamo gdje se za to plaća toliko više. Kod nas je to posebno izraženo u odnosima autopopravljača i osiguravajućih kuća, koje same određuju satnicu rada, kad se popravljaju automobili njihovih osiguranika. Vlasnika vozila sigurno nije briga koliko će njegovom majstoru osiguranje odrediti satnicu, nego nakon limarskig popravka želi auto u istom stanju kakvo je bilo prije nezgode. Nije rijetkost da takvi automobili i od nekih razvikanih majstora, tj. iz njihovih radiona izlaze tako popravljeni da već i laik vidi da je vozilo imalo karambol. Sve je u redu dok limeni ljubimac ne ide u prodaju, a onda mu se tako, loše poravljenome mora spuštati cijena, bilo da postoje tragovi ravnanja ili možda nije pogođena nijansa boje. Ali i tu ima novosti. Na poziv firme Gremminger Carbon pisustvovao sam predstavljanju - tečaju izravnavanja udubina i izbočina novom tehnikom. Tečaj se održavao u prostorima Strojarske škole za industrijska i obrtnička zanimanja, na Krnjevu, u Rijeci, što je dobro izabrana lokacija, budući da naše mlade mehaničare i limare ne možemo više odgajati samo na čekiću i kliještima. Najveća prednost takvog izravnavanja leži u činjenici da nakon ravnanje nema lakiranja, što znači uštedu vremena i materijala bojanja, a o estetskom momentu da se i ne govori. Treba, naravno reći da to ne znači da na taj način možemo jako razbijeni auto popraviti, pa da ga ne moramo lakirati, ali sjetite se tuče, pada kestenova, udubljenja na blatobranima prilikom parkiranja ili oštećenja na haubi. Iako u takvim slučajevima nisu u pitanju velike površine, čekić mora u akciju, a nakon njega farbanje je neminovno, no ne i u ovom slučaju. Ako nije došlo do oštećenja boje, koja je danas sve kvalitetnija, alatom navedene firme mogu se neravnine tako izravnati da tragova poslije popravka jednostavno nema. U svrhu prezentacije, automobilska hauba je udubljena većim ili manjim udarcima na više mjesta. Demonstrator je otvorio fini kufer, u kakvom se obično nose skupe gitare ili klavijature, no u njemu je samo mnoštvo razno savijenih poluga s držačima od najkvalitetnijeg čelika. Ne možete zamisliti što se s time sve može izravnati, a da ne ostavi traga. Takva tehnika je već dugo poznata, ali se nije primnjenjivala. No pod pritiskom stranih osiguravajućih društava, koji daju puno novaca za popravke, navedena metoda popravka u svijetu postaje sve raširenija, jer skraćuje vrijeme. Ne treba brušenja ni kitanja ni bojanja, pa su troškovi višestruko manji. Sve se bazira na zakonu poluge. Ona se na jednom mjestu osloni i dok se jednom rukom gura prema dolje, na svom završetku pritišće na udubljenje i tako ga izravnava. Izbor dužine, zakrivljenosi i završetka poluge zavisi od mjesta oštećenja i njegovog intenziteta. Naravno da je to filigranski rad i oni nervozni tu nemaju što tražiti. Onima smirene ruke i glave, takav alat i te kako treba i brzo se isplati. Uz navedene poluge, sastavni dio alata je i specijalno neonsko svjetlo na stalku, koje šalje svjetlost na tretiranu površinu u obliku paralelnih crta, razmaka dva milimetra. Dok je površina kriva i te ravne crte s lampe će na limu biti krive. Kad se lim kvalitetno izravna, i crte se "izravnaju" pa je posao gotov. Treba naglasiti i prednost na oštećenjima koja su takva da nije moguće izbjeći farbanje, ali primjenom navedenog alata nije potrebna demontaža tapecira i sličnih unutrašnjih dijelova. Prednost je i u tome što se omogućava zadržavanje originalne limarije, tj. kompaktne strukture karoserije koja je tvornički spojena. U slučajevima osiguranja, vlasnici često griješe kad, zbog manjeg oštećenja, napr. boka, od procjenitelja zahtjevaju zamjenu novim. U tom slučaju potrebno je raspiliti i prebrusiti sve tvorničke varove navedenog dijela, a tada se već gubi homogenost cijele karoserije, te pojavljuje mogućnost prohrđavanja, ako nije ugrađen originalan dio ili je posao nestručno obavljen. Za razliku od klasične autolimarije, gdje u radionama ne prestaju lupanja i nabijanja, ova djelatnost svakako spada u tihi obrt i ima svoju zagarantiranu budućnost.