Poznato je da banke vrlo rado odobravaju kredite građanima. Naravno, pri tome se dobro osiguravši. I to višestruko: traži se hipoteka na nekretnini u vlasništvu tražitelja kredita, jamci koji imaju sigurna primanja i konačno, osiguranje kredita koje obavljaju osiguravajuća društva. Upravo ovo zadnje razlogom je, kažu neki, ekspanzije potrošačkih kredita koje smo svjedoci zadnjih godina. No, kako korisnici kredita ipak često ne vraćaju kredite, jer jednostavno dođu u situaciju da to ne mogu, banke najradije za naplatu potežu osiguratelje kod kojih su krediti osigurani. Ovi, naravno, sukladno ugovoru o osiguranju kredita plate nenaplaćeni kredit banci i time ulaze u njezina prava prema korisniku kredita. A to znači da plijene imovinu dužnika, prodaju mu nekretnine i, najčešće jer je to i najjednostavnije, na plaćanje zovu jamce korisnika kredita koji nije izvršio svoju obvezu. Jadni jamac tek tada počne razmišljati kome je to olako dao jamstvo i što učiniti s vlastitom situacijom. Jedan od takvih ovih dana žali se osiguratelju koji je zatražio povrat isplaćenog iznosa riječima: "...Bila sam jamac u kreditu gospodinu T.S. zajedno s njegovim prijateljem. Kredit je bio u Austria bank, koju ste vi osigurali. Jedno vrijeme je kredit uredno podmirivan, a onda je g. T. prestao sa svojom obvezom. Zaredale su opomene, a on je uvijek govorio da bude to sredio. U međuvremenu se i odselio iz V. u T. i ja samo izgubila svaki kontakt s njim. Pokrenut je i sudski postupak na koji nisam došla iz objektivnih razloga i o tome sam obavijestila odvjetnika osiguratelja X. Kasnije sam saznala da se nije pojavio niti g. T. Kao niti drugi jamac za kojega je odvjetnik osiguratelja trvdio da ne zna adresu. I g. T. i taj drugi jamac primaju mirovinu pa je nevjerojatno da ga se nije moglo naći, tj. utvrditi točnu adresu. Ispada da samo ja brinem o tome dugu i da je dug samo moj. G. T. ima kuću u T., vlastiti automobil, mirovinu od koje mu ostane barem 2.000 kuna. Ja sam podstanar, nemam automobil i jedina mi je imovina muž i dijete. Muž mi radi u kožari u V. koja je objavila stečaj i sa 16.03.2004. je na Zavod za zapošljavanje. Dijete mi se školuje u Z. i to košta. Ja imam puno kredita i od plaće mi ostaje 300 kuna. Dokaz toj tvrdnji je i kopija isplatne liste. Ako stavite ovrhu na moju plaću, moji će jamci morati otplaćivati moje kredite. Teško živimo od ovoga što nam ostaje, a ako mi vi uzmete i tu sitnicu, neću moći plaćati plin, pa ćemo se još i smrznuti. Zato molim da se naplatite iz ostatka mirovine g. T....". Kao što vidimo, doista tužna priča. No, ishod može biti još tužniji. Vlasnici osiguravajućeg društva su privatnici i očekuju dobit. Neosjetljivi su na socijalnu situaciju dužnika koji se sam doveo u takav neugodan položaj, ne razmišljajući i olako pristajući na jamstvo. Osiguratelj će, nažalost, insistirati na ovrsi ne samo na plaći već i na ostaloj imovini. Ima pravo naplatiti se u cijelosti od njemu dostupnog jamca, dakle, gospođe koja piše ove gorke riječi. Njoj će ostaviti pravo da se "gomba" s drugim jamcem i dužnikom, koji, očigledno, zameću tragove i izbjegavaju plaćanje svoje obveze. Navedeni primjer je poučan i doista nije rijedak u životu.